Bilans posjete američke ministrice vanjskih poslova Bliskom Istoku

Američka ministrica vanjskih poslova Condoleezza Rice je okončala svoju mirovnu posjetu Bliskom Istoku. Danas će se Rice u Berlinu sastati sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel I razgovarati o rezultatima postignutim u tom regionu. Sa izraelskim I palestinskim zvaničnicima Rice je ugovorila naredne razgovore. Jedini konkretan korak, doduše bez konkretnog planiranog datuma. Za uzvrat, SAD očekuju podršku umjerenim državama u Iraku. Američka ministrica vanjskih poslova Condoleezza Rice može biti zadovoljna s tim sto je postigla na svom bliskoistočnom putovanju: prvo ona je ugovorila naredne pregovore, kojima će prisustvoavti palestinski predsjednik Mahmud Abbasi izraelski premijer Ehud Olmert. Osim toga uspjelo joj je da Bushovu strategiju u Iraku omili kod osam najvažnijih arapskih zemalja. Ministri vanjskih poslova golfskih zemalja, Egipta i Jordana demonstratiovno su se stavili na stranu Washingtona i pozdravili američki angažman u cilju smirivanja situacije u Iraku. Medjutim: da li američka ministrica zaista može biti zadovoljna? To je više nego hipotetičko pitanje. Izraelsko-palestinski konflikt i dalje čeka na inicijativu i nove ideje za rješenje i gospodja Rice je takven ove inicijative i najavila pred svoj dolazak. A da li će doći do novih inicijativa prije susreta u Washingtonu koji je sada dogovoren, više je nego upitno. I šta znači arapsko odobravanje politike Washingtona u Iraku?! Obrazloženje Kuvajta je sve drugo osim ubjedljiva solidarnost sa Bushovom politikom. Prije je to priznanje da se nema konkretnih mogućnosti uticaja na Washington i da se ne valja klati s vukovima.

Condoleezza Rice je previše inteligentna da bi to shvatila kao pravu podršku novoj Busovoj strategiji u Iraku. I ona će se morati potruditi da takve nesuglasice u Bihjeloj kući ne budu česte. Jer uz svo poštovanje, i prijateljstva: najuži saveznici SAD u regionu, koji su se okupili u Kuvajtu, hoće u prvom redu jedno: da se okonča svakonevno ubijanje u Iraku, da centralna vlada u Bagdadu učini nesto protiv nasilja I da taj angažman potekne i iz vladajućih šiitskih redova, i da se američka vojska što je moguće prije povuče iz Iraka, pa čak ako, imajući taj cilj uvidu, moraju da progutaju privremeno povećanje broja amerićkih vojnika u Bagdadu.

I još nešto američka ministrica vnjskih poslova ne smije pogrešno razumjeti: niko od okupljenih u Kuvajtu ne vjeruje da put povalčenja Washingtona iz regiona vodi preko Irana. Što znači: niko nije spreman da Bushu da zeleno svjetlo za dalje vojne pokere u regionu. Bila bi fatalna greška ako bi američki predsjednik to drugačije shvatio.

Učesnici kuvajtskog susreta su države u kojima je većinsko sunitsko stanovništvo I prisutno je nepovjerenje u odnosu na šiitske snage u Iraku. Učensici susreta u Kuvajtu znaju naravno da jačanje moći šiitskog stanovnistva dovodi do jačanja demokratskih kretanja i na Euphratu i Tigrisu. Zato se ograničavaju na zaštitu jakih sunitske većine. To isto želi i Washington, iako to otvoreno niko ne kaže. Konsekvenca u Washingtonu mora biti : više inicijative ne samo u izraelsko-palestinskom kontekstu već I u saradnji sa tradicionalnim istomišljenicima po pitanju Iraka.