Biljke (ni)su glupe

Biljke su u stvari vrlo složeni organizmi koji imaju različite mogućnosti reakcije. To je još prije 150 godina dokazao Čarls Darvin. Ipak, pojmovi kao što su biljni nervni sistem ili botanička neurobiologija - izazivaju žestoke rasprave među stručnjacima. A sada ima materijala za nove diskusije.

František Baluska, sa Univerziteta u Bonu, otkrio je u korijenu biljke kukuruza strukture koje bi se mogle opisati kao biljni mozak: "U saradnji s grupom naučnika u Firenci, bili smo u mogućnosti da dokažemo električne aktivnosti, slične aktivnostima u mozgu. I ćelijsko-biološke strukture su slične, kao u mozgu životinja. Ali, ovo istraživanje je još u začetku. Zato ne želim da govorim o mozgu. Radije koristim pojam: komandna centrala.“

Korijen zna u kom smjeru da raste

František Baluska je devedesetih godina došao iz Slovačke u Njemačku kao Humboltov stipendista. Danas je privatni docent na univerzitetima u Bonu i Bratislavi. U želji da nam objasni svoja istraživanja, uključuje kompjuter. Na monitoru se vidi šematski prikaz vrha korijena. Linije iznad toga izgledaju kao kružni dijagram. Baluska ukazuje na određenu zonu, sloj ćelija iznad vrha korijena.

„Identifikovali smo region koji se bavi obradom i prenosom podataka. Izgleda slično sinapsi - vezi između nervnih ćelija. Tanušni konci omogućavaju da se mali mjehurići ekstremno brzo kreću, mnogo brže nego u zoni rasta korijena. Pritom, gledano spolja, ovaj region djeluje neaktivno, kao da ne raste. Ova nevjerovatno brza aktivnost mjehurića veoma liči na funkcionisanje sinapsi".

Obrada informacije ima direktan uticaj na ponašanje korijena - kaže František Baluska. Vrh korijena registruje na primjer svjetlost ili otrovne supstance. To znači da korijen mora da zaobiđe te „prepreke“. Te vrste informacija se registruju i obrađuju u regionu iznad vrha korijena. Zatim se dalje šalju u zonu zaduženu za rast. Sada korijen zna u kom smjeru može da raste. Ovaj način funkcionisanja se vrlo malo razlikuje od mozga u životinjskom svijetu.

Botaničar Diter Folkman sa Univerziteta u Bonu slaže se sa takvim pogledom na ovaj fenomen. "Do sada nije bio poznat odnos između električnih signala i za to potrebnih struktura. Sudeći po otkrićima Františeka Baluske i Stefana Mancuzoa, električni signali se mogu povezati sa strukturama koje su zapravo nervne strukture".

Učiniti plijen gadnim

To je zapravo nešto kao biljni nervni sistem. Ima istu funkciju kao i kod životinja, ali je drugačije strukturisan. Ostali istraživači, međutim, izbjegavaju direktna poređenja biljaka i životinja. Na primjer botaničar Hubert Fel sa univerziteta u Gisenu je oprezniji. On se godinama bavi elektrofiziologijom biljaka i ne želi da govori o njihovom „nervnom sistemu“.

Ali, i on kaže da je jasno da biljke koriste električne signale kao reakciju na spoljni svijet. Time one imaju priliku da reaguju na neprijatelje: Na primjer: na biljne vaši i gusjenice.

"Biljka ne može da pobjegne. Nema mišiće, nema noge. A mora nešto da učini protiv napadača. Ona može da se brani na primjer tako što će brzo - pola sata ili sat poslije napada – proizvesti supstance koje će napadaču plijen učiniti gadnim ili čak otrovnim."

U drugom vremenu

Hubert Fel je posebno razvijenim aparatom u stanju da izmjeri električne signale. On recimo povrijedi list boranije, i potom konstatuje električne signale od lista do lista. Međutim, to su prilično spore reakcije. Biljni signal za sekund ne pređe ni jedan centimetar. Za isto vrijeme nervni signal kod sisara, kao od šale, pređe sto metara.

Dakle, kod biljaka je sve oko 10.000 puta sporije nego u životinjskom svijetu. Zaključak glasi: biljke nisu glupe životinje. Stvar je samo u tome što one žive u nekom drugom vremenu.

Autor: Mihael Lange / Dijana Roščić

Odg. uednik: Svetozar Savić