1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Biznis sa poklonjenom odjećom

Nadja Baeva16. maj 2008

Prosječan Nijemac godišnje kupi 12-15 kilograma odjeće. Stare stvari završavaju u kontejnerima i kesama Crvenog krsta, Maltezera i drugih humanitarnih organizacija. Ali, ta odjeća se na kraju ne poklanja već prodaje.

https://p.dw.com/p/E14L
Kontejner za odlaganje stare odjećeFoto: picture-alliance/dpa

Opustjela ulica u Kelnu. Na ivici žuti kontejner sa starom, odbačenom odjećom. Cijeli kontejner prekriven je grafitima, tako da se oznaka "Malteser Hilfsdienst" jedva prepoznaje. Joerga Adlera to nimalo ne smeta i spreman je da ubaci u kontejner perfektno zapakovanu kesu sa starom odjećom:


"Da Vam pravo kažem u posljednje vrijeme sam se udebljao i neke stvari su mi postale premale. Šta s njima da radim? Da ih bacim ne mogu, šteta je. Stoga sam odlučio da ih odnesem u kontejner."


"Eto, to bi bilo to. Svaki put se ponadam da ću na nekome vidjeti svoje stvari. Ali, to se do sada nikada nije desilo."


Kao i većina Nijemaca i Joerg Adler poklonio je svoje dobro očuvane i vrijedne stvari humanitarnim organizacijama u nadi da će one biti podijeljene siromašnima u Njemačkoj ili nekoj drugoj zemlji svijeta. Činjenica je međutim, kako kaže portparolka organizacije Malteser Hilfsdienst Claudia Kaminski, da se "skupljanje stare odjeće razvilo u pravi biznis. Postoje organizacije koje skupljaju staru odjeću, postavljaju kontejnere, sortiraju robu. Mi od njih dobijemo samo određenu sumu, za svaku tonu sakupljene odjeće. To je tako, besplatno to više niko ne može skupljat."


Humanitarne organizacije više ne sakupljaju staru odjeću


To "de facto" znači da se karitativne organizacije više ne bave sakupljanjem stare odjeće. Oni dakle sakupljačima na raspolaganje daju svoj logo, odnosno oznaku i za to dobiju novac. Više od polovine sakupljene robe nije za nošenje i odlazi u reciklažu. Nekoliko procenata dobro očuvane robe završava u "Second hand" prodavnicama u zapadnoj i istočnoj Evropi. 20% robe šalje su u Afriku. No, ona se tamo ne dijeli već prodaje, kaže saradnik Instituta za ekonomiju i hrišćanski dijalog Friedel Hütz Adamas:


"Situacija u većini afričkih zemalja je takva da velike količine robe dospijevaju na pijace. Tamo se prodaju onima koji najviše mogu da plate. Time domaća tekstilna industrija gubi klijentelu."


Afričke zemlje pokušavaju da se zaštite od ovako nelojalne konkurencije, ali trgovci uvijek pronalaze način da dopreme staru odjeću na željeno odredište.