Blair zamrznuo odnose sa Iranom

Ono što se trenutno odigrava između Velike Britanije i Irana pojašnjava dilemu u kojoj se kada je riječ o Iranu, ne nalazi samo London već i cijeli Zapad: u atomskom sporu se pribjegava uvođenju sankcija koje se kratko nakon toga pokažu neefektivnim. Čak i u slučaju 15 otetih vojnika, britanski premijer prijeti ozbiljnim mjerama ali nakon toga samo objavljuje ”zamrzavanje” odnosa sa Teheranom. Više nema zvaničnih posjeta niti poslova sa Iranom. Kao da je to rješenje. Dobro je ipak da tzv. ”diplomatija topovske paljbe” pripada prošlosti. Na nju podsjećaju još samo saopštenja političara ali ne i njihova djela. U suprotnom bi se incident u Schatt el Arabu odavno pretvorio u otvoreni konflikt koji bi London okarakterizirao kao iransko razbojništvo, a Teheran kao odbranu svojih teritorijalnih voda. Ni jedna od ovih strana nije zainteresovana za dalju eskalaciju sukoba. Stoga bi sigurno bilo bolje da se ovaj slučaj riješi mirnim diplomatskim putem. To je međutim lakše reći nego uraditi: čak i ako Tony Blair uskoro napusti političku pozornicu, on sada sopstvenom stanovništvu mora demonstrirati odlučnost. Isti je slučaj i sa iranskim vodstvom. Bez obzira da li je incident bio planiran ili ne, on političkim krugovima u Teheranu dolazi u pravom trenutku jer se London nedavno založio za uvođenje dodatnih sankcija tako da se sada ”Britancima može pokazati”. Za London bi možda bilo bolje da je naveo da se radilo o mogućoj zabludi umjesto što istrajava na sopstvenim pozicijama. Moto ”pametniji popušta” nije možda strategija nacija koje vode ratove ali u ovom slučaju je mogao dovesti do deeskalacije. Teheran bi sebe bacio u ofsajd da je ostao tvrdokoran u svojim stavovima. Ovako se London upušta u odmjeravanje snaga u čemu ne može pobijediti a što 15 zarobljenih vojnika moraju iznijeti na svojim plećima.