Bošnjaci u Kosovskoj Mitrovici most izmedju Albanaca i Srba

Bošnjaci Kosovske Mitrovice dijele sudbinu ovog nakon juna 1999. godine podjeljenog grada na južni albanski i sjeverni srpski deo . Nedžad Ugljanin, predstavnik ovdašnjih Bošnjaka kaže da je prije rata u ovom gradu an Ibru živjelo oko sedam i po hiljada Bošnjaka a sada ih ima jos 1450. Većina od oko šest hiljada iseljenih Bošnjaka utočište je našla u skadinavskim zemljama, ali I u BiH-a, prodavši svoja imanja.

Na početku je bilo problema na jednoj i dugoj strani, medjutim sada kako kaže Ugljanin :

“ Mislim da je u poslednje vreme dobra situacija i na sjeveru i na jugu Mitrovice”.

Na južnoj strani grada Bošnajci nemaju svoje predstavnike u opštinskoj skupštini što nije slučaj na sjeveru gde živi njih oko 800. O životu u Bošnjačkoj mahali, sa 1380 stanovnika svih nacionalnosti gdje i sam živi naš sagovornik kaže:

“ Sada je veoma dobra situacija u Bošnjackoj mahali gdje je nakon rata bilo dosta incidenata. Vjerovatno nekome nije odgovarala ta multietničnost “ .

Ugljanin podsjeća da je koordinacioni centar za Kosovo počeo da kupuje i bošnjčke kuće, ali se, kako percizira najvjerovatnije zbog pregovora oko statusa trenutno na tome stalo. Srbi su ipak, kupili četiri albanske i po dvije bošnajčke i turske kuće.

Isat Murić živi u sjevernom dijelu grada. Zatekli smo ga u restoranu gdje sa Srbima razgovara o poslu. Po njegovim riječima problema nije imao:

“ U ovom trenutku, mislim da su nam svima isti problemi a to je obezbjediti sebi egzistenciju jer privreda uopšte ne funkcioniše, jedino da se čovek sam snalazi. Problem je i sačuvati dijecu od poroka kojih je mnogo u ovom gradu “.

Murić ističe da je njegova ulica multietnička I to ovako pojašnjava:

“ Ima nas desetak albanskih te isto toliko srpskih familija . Ima nas i drugih konfesija, katolika i Turaka, dakle muslimana”:

Obojici teško pada podjeljenost Albanaca i Srba:

“ Mi moramo da budemo most izmedju dve zajednice, zato razgovaramo I sa jednom i sa drugom stranom. Mislim da je sada stvoren jedan drugačiji okvir, dolazi do dijaloga medju njima i počinju da se stvaraju povoljniji uslovi. Prije četiri godine niko nije smio da predje glavni most a sada oko 80 odsto stanovnika Bošnjacke mahale prelazi ovaj most “ – ističe Ugljanin.

“ Uvijek nastojim da spojim te ljude, da zajedno funkcionišu što se u poslednje vrijeme veoma često dešava ” – tvrdi Murić.

Ugljanin i Murić imaju sličan stav oko konačnog statusa Kosova:

“ Mi želimo da Kosovo bude nezavisno, ali gdje će sve zajednice moći da štite svoje kulturno dobro , da imaju slobodu kretanja, zdravstvo , obrazovanje na svom jeziku …” – podvlači Ugljanin

“ Mislim da bi najbolje bilo da ruku pod ruku svi udjemo u Evropu . Kada budemo imali svi para i posla, drugačije ćemo se voljeti. I sve će biti drugačije “ zaključuje Murić.

Na sjeveru grada većina Bošnjaka od osnovne škole do fakulteta obrazuje se na srpskom, a u južnom dijelu njih 70- ak nastavu pohadja na bosanskom jeziku. Zuhra Kani, koordinator nastave na bosanskom jeziku tvrdi da veoma dobro saradjuju sa kolegama Albancima , ali i da imaju nekih tehničkih problema:

“ Jako dobro saradjujemo sa Albancima, imamo kombinovana odjeljenja što nam je velika poteškoća. U jednoj učionici su primera radi peti i sedmi i šesti i osmi razred. Na nastavu nam dolaze i neki učenici iz sjevernog dijela grada, često se izlažući opasnostima kada oko mosta ima nekih demonstracija”- kaže Kani.