Božić u Beču: „Kol’ko žara, tol’ko para...“

Na Badnji dan Beč je osvanuo pod snijegom, pa su vjernici bili još sretniji. I dok su jedni u hramu Vaskrsenja Hristova u drugom bečkom okrugu palili svijeće i obilazili ikone, drugi su ih čekali na izlazu. U nadi da će ovih hladnih božićnih dana, kada su ljudi toplijeg srca, zaraditi i „koji dinar“. „Pa prodaje se, prodaje se, po jedan euro, po dva“, priča Slavica iz okoline Obrenovca „ja sam već sedam godina u Beču i svake godine ispred crkve prodajem badnjake, jer je ovdje sve skupo. I tako, da bi mogla nešto da zaradim, prodajem evo badnjake, dren, kukuruz - biće bolje.“

Svakako, Badnjak bi mnogo bolje bilo usjeći negoli kupiti, ali život u velikom gradu, kažu, nameće druga pravila. Znao je to i Nenad iz Šapca; specijalno za Božić on je auto napunio hrastovim granama i „starim drndalom“, kako veli, u grad stigao još prije dva dana. „Pa eto, nije dolazak baš specijalno za prodaju, ali tako, donesemo tu nešto malo, da naš narod ima šta da kupi za Božić. A i ja da obiđem familiju i da malo zbog Božića budem sa njima“, priča Nenad.

Konačno crkva sa zvonikom

Crkva Vaskrsenja Hristova jedan je od tri bečka hrama u kojima je na Badnji dan služena liturgija, i to već u ranim poslijepodnevnim satima. Po Badnjak, slamu, pšenicu i dren je sa suprugom i kćerkom navratio i Vladica Živanović.

„Dren je za zdravlje, slama je onako za djecu, da se igraju. Mada to ipak nije kao dole kod kuće. Dole je uglavnom veća prostorija, pa se unese cijeli džak slame, pa se prostre po podu, djeca se igraju, ali dobro, i ovdje će biti božićnog ugođaja koliko-toliko.“

Kako su djeca još mala, porodica Živanović na Badnju noć zadnjih godina ostaje kod kuće, priča Vladica, ali se jutrom na Božić obavezno prisjete starih tradicija.

„Ujutru se ustane rano, pošto je bio post, popije se malo vina, uzme se dren jedan uz vino i malo sira i time se prekine post. Onda najmlađi u kući uzme Badnjak, kod nas dole se Badnjak stavlja direktno u žar i što je više varnica to je bolje, za uspjeh i plodnost na primjer, kao što se i pšenicom posipa zbog plodnosti. Ovdje se Badnjak ugrije onako malo na šporetu, čisto zbog običaja, ali i to je lijepo“, objašnjava Vladica, rođeni Jagodinac, koji u Beču živi od 2001.

Prilika za okupljanje porodice

Božić u dijaspori nešto lakše pada Božidaru Marjanoviću, on je u Austriji već preko 25 godina. „Pošto smo mi već duže vremena ovdje, mi smo se srodili sa ovom zemljom, ali mi isto provodimo Božić kao dole, isti običaji, baš kao da smo dole. Volimo da održavamo tu tradiciju, da naša djeca osjete isto ono što smo i mi osjetili kao klinci. Dobro, velika je razlika selo i grad, ali mi kupimo malo više Badnjaka ovdje i onda odemo na neko brdo i zapalimo vatru. I onda, znate ono: kolko žara, tolko para, kolko žara, tolko para...“, smije se Božidar.

Novčić u česnici uvijek zapadne unucima

I Jagoda Srdić drži do običaja, tako je kod nje već spremna i pogača-česnica; u kojoj će oni sretne ruke pronaći i pokoji novčić. „Ko nađe na Božić taj novac u pogači, taj će imati para, njemu će ići dobro. A kod mene novac obično nađu unuci“, smije se Jagoda, „ja ga do sada nikad nisam našla!“

Pravoslavlje u Beču ima dugu tradiciju, organizovani crkveni život spominje se već početkom 18. vijeka. Crkvena opština danas se sastoji od pet parohija, a nekih 200.000 Srba koliko ih živi u glavnom gradu Austrije, liturgije i druga bogosluženja mogu pratiti u tri hrama.

Poseban je u izvjesnom smislu upravo hram Vaskrsenja Hristova, koji je osvećen u septembru 2007., i jedini je hram sa pravim zvonikom. „Pa to puno znači, kada najzad, nakon toliko vremena, dobijete pravu crkvu, to je za nas nešto posebno. Imamo crkvu i u trećem i u sedamnaestom okrugu, ali to ipak nije to“, objašnjava tako jedan od posjetilaca liturgije.

Većina vjernika prvi dan Božića provešće po običaju u porodičnoj atmosferi i sa prijateljima, dok će drugi i treći dan u klubovima biti organizovane i zajedničke proslave. Drugog i trećeg dana Božića Sprska Pravoslavna Crkva pozvala je takođe i na koncert sedam poznatih ruskih tenora, koji će se u duhu ekumenskog dijaloga održati u Crkvi Svetog Stefana.

Autor: Emir Numanović

Odg. urednik: Azer Slanjankić