Božić u Konjicu

Vasilija Simić prva je na Badnjak došla u hram Svetog Vasilija Velikog. Raduje se Božiću, iako živi sama u svojoj kući u Konjicu. „Djeca su se poudala, muž umro, no za Božić mi dođu komšije Srbi, ali i muslimani i Hrvati, a kada su njihovi praznici idem i ja kod njih, zovu me“, kaže Vasilija Simić.

Malo je vjernika na Badnjak bilo u crkvi Svetog Vasilija, svega tridesetak starijih ljudi. Među njima je bio i Dragan Biperzić koji je u Konjicu „zaradio i penziju“, a u ovom je gradu bio i tokom rata. „U ratu me niko nije dirao. Bilo je malo provokacija, ali dobro sam prošao. Danas sam došao na službu i prislužujem svijeće za pokojnike, kao i za žive, da im Bog dadne zdravlje i napredak u životu“, kaže Biperzić.

Sela u parohiji bez struje i vode

Paroh konjički Milan Bužanin kaže da je u Konjicu ostalo malo pravoslavnih, uglavnom starijih ljudi. „Stanje u parohiji je teško jer su to ljudi kojima je njega i pomoć potrebna u svakom momentu. Imamo i sela koja još nemaju struju i vodu, ali ljudi tu žive. Vjerski život se odvija redovno, koliko smo u mogućnosti i koliko možemo ispuniti svoje obaveze“, kaže Bužanin.

Jedan od viđenijih konjičkih Srba Luka Ivanišević podsjeća da je u ovom gradu do rata živjelo oko 6.500 Srba. „U ratu je nešto Srba otišlo, nešto poginulo, a nešto i ubijeno. Svega je bilo. Poslije rata je u Konjicu bilo oko 550 do 600 Srba, no i taj je broj opadao, tako da je od rata do danas još oko 200 Srba otišlo iz Konjica“, kaže Ivanišević.

Povratak u kovčegu

Ivanišević kaže da je etnička slika Konjica promijenjena, kao i u mnogim drugim gradovima u Bosni i Hercegovini. Nije optimista u pogledu povratka. „Što se tiče političke i sigurnosne situacije, tu nekih problema nema, ali nema ni Srba u vlasti i organima uprave. Imam običaj reći da je proces povratka ovdje završen, osim što se povremeno donese neko u kovčegu da se tu sahrani“, kaže Ivanišević.

Na Badnju večer ispred crkve Svetog Vasilija okupilo se stotinjak ljudi, a sa Srbima su bile i njihove komšije muslimani i Hrvati. Dino Zećo kaže da je došao kako bi sa komšijama podijelio radost Božića. „Ovo nikad ne bih propustio, pa deset minuta, deset... Rodio sam se i odrastao sa Srbima, pravoslavcima. Ovo je meni milo, nemaš pojma koliko“, kaže Zećo.

Na Badnju večer s komšijama

Na paljenju Badnjaka ispred Crkve Svetog Vasilija bio je i Branko Azinović. „Cijenim i poštujem svačije, iako ovo nije moj praznik. Drago mi je da se ljudi okupljaju i proslavljaju jer je ovo najveći blagdan“, kaže Azinović.

A uz jedan od najradosnijih hrišćanskih praznika Božić, paroh konjički Milan Bužanin poručuje: „Vjernicima bih poručio da Božić proslave kako se i proslavlja, dostojanstveno, sa mirom i tolerancijom, da poštuju svoje komšije i da komšije poštuju njih. Podsjećam da je Gospod Isus Hristos došao u ovaj svijet kako bi nas spasio od robovanja grijehu, smrti i đavolu, i da se u skladu s tim i vjernici trebaju ponašati.“

Autor: Samir Huseinović

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić