Božićni sajmovi u Njemačkoj

Organiziraju se u cijeloj Njemačkoj, od Libeka do Minhena, od Ahena do Berlina. Posebno je poznat nirnberški «Christkindl-Markt,» sa tradicijom od 1628. godine. Tradicionalni umjetnički radovi mogu se naći na ovim sajmovima, kao i sve ostale vrste roba.

Direktor Muzeja evropskih kultura u Berlinu, Konrad Vanja, opisuje veoma slikovito atmosferu božičnih sajmova, i kaže:

"... da korijeni tradicije božićnih sajmova sigurno leže u njemačkim regionima. Ako pomislite na sajmove u Minhenu ili Strazburu, i prisjetite se mirisa svih začina , posebnih slatkiša, i to sve povežete sa živopisnim nakitom za jelke, igračkama, porcelanskim ili mesinganim figurama andjela, i kada se izgovaraju sva ta imena, odmah se osjeća da je to nešto tipično njemačko, jedna posebnost koja je tu nastala , i dalje ide u cijeli svijet».

Stotine hiljada posjetilaca iz zemlje i inostranstva obilaze božićne sajmove svake godine, i oni su pravi magnet za turiste , kao i važan privredni faktor za gradove. I dok danas velike robne kuće nude proizvode na internetu, to je nakada bilo drugačije. Prije svega od kraja 18. i početkom 19. stoljeća , kao što pojašnjava Christa Lorenz na primjeru Berlina:

" To je bio vrhunac božićnih sajmova. Razlog da se u predbožićno vrijeme organiziraju takvi sajmovi, danas sebi možemo teško predstaviti. Ali, to je tada bilo jedino mjesto gdje su se mogle kupiti igračke, a jedino vrijeme kada se poklanjala igračka je bio Božić».

Nekada protestantski običaji kićenja jelke i darivanja djece, etablirali su se u gradjanskim kalendarima. O tome ekspert za hrišćansku tradiciju , i glasnogovornik biskupije u Kelnu, Manfred Becker-Huberti, kaže:

« Najstarija poznata forma božićnih sajmova potiče iz 14. i 15. stoljeća , ali religiozno objašnjenje za božićne sajmove dolazi sa reformistima, kada je darivanje od Svetog Nikole pomjereno za Božić. A, da bi se kupili pokloni za djecu , kolači, igračke , trebao je i sajam, na kojem opet dolazi kuhano vino za prodavce kao tradicija».

Kuhano vino, dakle aromatizirano i prokuhano crno vino , čija slatka aroma daje posebnu notu u njemačkim gradovima tokom perioda došašća, etabliralo se tek nakon rata kao sastavni dio svakog božićnog sajma.

Katolički i evangelički običaji stopili su se u tradiciji ovih sajmova, mada svaki od njih nosi i regionalne specifičnosti , posebno kada su u pitanju kolači, peciva, umjetnički predmeti od drveta ili mesingane figurice andjela. U posljednjih nekoliko godina organizatori tzv. srednjevjekovnih sajmova pokušavaju uvesti novinu

ponudom iz kulturnog miljea, poput lutkarskih predstava, instrumenata , muzičkih grupa. Ali, to ne mijenja glavni sadržaj sajmova, ističe Becker-Huberti:

"Ono što imamo je jedna posebna forma božićnog običaja koju njeguju ljudi koji od toga zaradjuju. I sve dotle dok takav običaj hrani ljude, postojaće jedna vrsta čvrste konstrukcije koja se održava i stabilizira ».

Doduše i cijene kuhanog vina na božićnim sajmovina u Sjevernoj Rajni Westfaliji trebale bi ove godine ostati stabilne, jedna čaša u prosjeku košta dva eura.