Bog u prolazu

Vrućine su ovih dana jula velike. Krčkaju se podjednako i žabe u Miljacki i Sarajlije u tramvajima. Lijepe se đonovi za asfalt i guzice za stolice. Ko može diše, ko ne može zijeva i koluta očima. Dižu se krediti da se kupe klime, zuje danju ventilatori, noću centrifuge. Sretan je ko u podrumu živi i kome je haustor betonski. Stanje je vanredno, snalazi se ko kako umije i smije.

Pa se tako snašao i vozač pežoa sa palicom "Stop policija!" istaknutom pod vjetrobran. Tako da ne znaš je li policajac ili lopov, vlast ili prevarant, je li vozilo privatno ili službeno. Samo vidiš da je zavukao širok auto u uzan pješački prolaz. Ništa pravila, ništa red, ništa komšije. Jer, vanredno je stanje, vrućine su ovih dana jula velike.

A nije uopšte bilo jednostavno i lako to zavlačenje dugačke limuzine u uzak prolaz; valjalo je probiti se između drugih parkiranih auta, manevrisati po trotoaru, izbjegavati oštre ivice, ogradu travnjaka, prolaznike... Da se mezimac skloni od sunca, da se gume ne pregrijavaju, da se volan ne užari, da se lak ne prepeče...

To je heroj našeg doba, jak, silan, hrabar, sposoban, snalažljiv, hitar, promućuran. 

On smije što drugi ne smiju, njemu se može što je drugima zabranjeno, on ne pika što za druge važi. On se izdigao nad tu ljudsku buraniju što se kuha po tramvajima i trolejbusima, i gura po redovima i pred šalterima, i dangubi po čekaonicama. Čudi im se s visine kako su glupi, jadni, nesposobni, slabi... To su oni isti koji su vukli sanke s kanisterima vode po zaleđenoj cesti dok je on pretakao ulje iz trafo-stanica u svog zaplijenjenog golfa; to su oni što su jeli maslačak dok je on udarao sefte glavušama, to su oni što su se grijali na grančice dok je on parkove pretvarao u debla, to je to biračko tijelo (bez mozga i muda), koje pase gdje se sveže propisom i bleji gdje se ogradi zakonom, koja puzi i gmili naokolo ćorsokakom evolucije, prti svoje kese s lukom i krompirom, štedi na hrani da bi imalo za duhan i isparava vrline iz kineske sintetike.

I poštuje dva boga.

Jednog na nebu, drugog u pežou. Ili audiju, svejedno.