Bombe pod vozovima

Tri godine nakon napada na 4 voza u Madridu, u kom je poginulo 191 lice, napadači danas izlaze pred sud. 1. marta 2004 u 7 sati i 41 minut eksplodiralo je 10 eksplozivnih naprava istovrmeno. Španski glavni grad potonuo je u kaos, zemlja je bila paralizovana. Nekoliko dana kasnije pala je vlada.

Madrid, čtvrtak 11. mart 2004. Kao i svako jutro u 7:37 vozovi kojime se voze zaposleni na posao- su puni. Linija C-1 polako prolaz kroz stanicu Atocha. Iznenadna eksplozija šokira pospana lica radnih ljudi. Jedna žena zove kući sa svog mobitela. Tom prilikom, na telefonskoj sekretarici je zabilježeno sljedeće:

Narednih tri minute, eksplodirale su 4 bombe u drugim vozovima. 100 kg eksploziva rastrgalo je krov vagona, sjedišta, prozore, vrata i usmrtilo gotovo 200 ljudi.

Kola hitne pomoći, ljudi u panici izlazie iz stanice, drugi im pritrčavaju u pomoć, helikopteri nadlijeću grad. Ko može- pomaže raskrvavljenim povrijedjenima.

"Razorene familije, prijatelji, nevjerovatno."

Ljudi jure korz bolnice, traže medju 2000 povrijedjenih svoje najmilije, kao i Adrijan koji kaže:

"Kada smo je našli, nisam je prepoznao. Glava joj je bila potpuno zamotana, sve je bilo otečeno, nisam je prepoznao."

Na sajmištu, jedan paviljon služi kao prihvatilište leševa. Za konzervativnog šefa vlade Jose Maria Aznara je jasno: odgovorna za ovaj napad moze biti samo baskijska separatistička organizacija ETA.

"Zar jedna vlada nakon 30 godina ne može iz iskustva ustvrditi da je ovaj teror učinila ETA?"

Iako je već nekoliko sati kasnije istaknuto da se radi o islamističkoj pozadini, Aznar insistira na svojoj tezi o krivici ETA-e. Tri dana prije izbora Aznar ne dopušta vezu izmedju njegove pro-iračke ratne politike i napada u Madridu. Narod se uz svu bol osjeća još i prevarenim.

"Hoćemo da znamo istinu", uzvikuju demonstranti pred centralom vladajuće pratije. Ali većina ljudi je tog 11. marta morala da preživi šok. Grad koji je inače kao žila kucavica, sada je paralizovan i u tuzi. Gradjani nude pomoć, dobrovoljci se angažuju i pomažu preživjelima, niko nije računao na ovakve napade, svi nude pomoć, dobrovoljno daju krv...

"Ovo još nikad nije bilo. Atocha je pretvorena u špansku nultu tačku."

Uveče jedna žena nakon višesatne potrage konačno nadje svog muža. Mrtvog.

"Vidjela sam ga, stisnula mu još jednom ruku i rekla mu da ovo nikad neću oprostiti. "