Bosanac najbolji „ gastronomski gazda “ u Berlinu

Na ulazu raskošne zgrade u blizini jednog od najelegantnijih bulevara zapadnog dijela Berlina, Kudamma, se nalazi hotel Brandenburger Hof. Ova kuća sa dugom tradicijom odiše otmjenošću. Otmjeno izgleda i njen „domaćin“ Vedad Hadžiabdić, koji sa osmijehom pozdravlja goste i želi im ugodan boravak u hotelu. I sam se kaže, čudi dodjeli ove nagrade, jer je tek godinu dana u Berlinu, a teško da je konkurencija bilo gdje drugdje u Njemačkoj jača.

Skromno objašnjava da mu je ona velika čast ali i velika obaveza. No, ništa mu u životu dosada nije poklonjeno, vrijedno je radio cijeli život i zaradio mnoga priznanja. Sa četiri godine je došao sa porodicom u Njemačku, pa se sa osam ponovo vratio u Tuzlu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, po želji oca, elektrotehničku. No, ubrzo je shvatio da ga više zanima nešto sasvim drugo. Pomagao ja amidži u kafiću i odlučio postati konobar.

Iz Tuzle odlazi u Slano kraj Dubrovnika, odatle se vraća u Njemačku, gdje radi u različitim restoranima i vanredno se usavršava. Nakon dobijanja diplome majstora, u svom restoranu ga zapošljava jedan od najpoznatijih njemačkih kuhara, Jochann Lafer. Od tada mu se otvaraju vrata najboljih njemačkih kulinarskih kuća, među njima i restorana Aqua u hotelu Ritz Carlton u Wolfsburgu, jednog od rijetkih restorana sa tri Michelinove (mišelanove) zvijezde, najuglednijeg gastronomoskog odlikovanja.

Nije bilo jednostavno donijeti odluku i napustiti Wolfsburg, ali kada je došao poziv iz Berlina da preuzme restoran Quadriga u hotelu Brandenburger Hof, nije se dvoumio. Njemački glavni grad je jedna od najomiljenijih turističkih destinacija svijeta, kaže, oduvijek je želio boraviti ovdje i to ne kao turista.

Posao ne poziv već strast, a strast i sjajna vina

Vedad Hadžiabdić nije samo maitre, on je i jedan od najcjenjenijih sommeliera, poznavalaca vina. Na karti restorana Quadriga se nalazi više od 900 vina, isključivo njemačkih, u vinskom podrumu su, dodaje ponosno, pohranjena i vina iz 1897. godine. „Kada pijete staro vino, pijete i dio istorije“, priča Vedad oduševljeno. Njemačka ima sjajna vina, tvrdi, naročito bijela, najpoznatija i najomiljenija sorta je reisling (rizling).

Ponekad razmažene goste, navikle samo na francuska i talijanska pića mora ubjeđivati da njemačka vina mogu da pariraju onima sa juga Evrope i to mu najčešće i uspijeva. „ Tad mi je najjači argument da nisam Nijemac. Kažem im: „zbog čega bi jedan Bosanac hvalio i pio njemačka vina ukoliko to ne zaslužuju“, objašnjava smijući se.

Bosanskohercegovačka vina, dodaje, ne poznaje dovoljno, upoznao je na jednom sajmu vina u Duesseldorfu jednog hercegovačkog vinara, ali to nije bilo dovoljno da da ocjenu koliko je vinarstvo u BiH uznapredovalo. Ono u čiji se kvalitet može zakleti je šljivovica, nju bi rado nudio svojim gostima, umjesto „navikane“ talijanske grape. Poklonio je jednu flašu domaće rakije vlasnici hotela i bio je veoma ponosan kad mu je rekla da je drži u svom kućnom baru i čuva samo za specijalne goste i specijalne prilike.

Svaki gost specijalan, a on samo „običan domaćin“

Za Vedada Hadžiabdića je svaki gost specijalan. U ovoj branši samo na taj način možeš postići nešto specijalno, posebno, smatra. On je, kaže, samo „običan domaćin“, onakav kakav je to svaki čovjek u BiH. Tamo je i naučio da je gost „kralj“ ili još ljepše na bosanskom „paša ili hadžija".

Autorka: Begzada Kilian

Odg. urednik: Mehmed Smajić