Bosanske ideje za evropsku toleranciju: „Živa biblioteka" u Insbruku

Ljubitelje filmske umjetnosti priča koja slijedi podsjetiće sigurno na remek-djelo francuskog režisera Francoisa Truffauta, „Fahrenheit 451“. Skrivajući se od režima čiji službenici nemilosrdno pale knjige, jer smatraju da znanje i raznolikost ideja i stavova donose samo nemir i pomutnju, ljubitelji pisane riječi povlače se na ostvro, gdje svaki od njih napamet uči po jedno djelo svjetske književnosti. Na kraju filma oni se predstavljaju kao „Platonova ’Država’“, „Sartrovo ’Jevrejsko pitanje’“ ili kao „’Ponos i predrasude’, Jane Austen“.

Ljudi-knjige koji se mogu iznajmiti u biblioteci u Insbruku predstavljaju se vlastitim imenom i pričaju svoju ličnu životnu priču, ali je ideja kojom se pri tome vode, ipak, gotovo identična poruci Truffautovog filma: raznovrsnost, bilo ideja, stavova ili pak etničke pozadine, u svakom sučaju je bogatstvo, a nikako nemir i pomutnja. Projekat „žive biblioteke“ u Insbruku osmislio je Sarajlija Emir Handžo. „U svakodnevnom životu još uvijek postoje granice u glavama naših komšija i susjeda, i smatram da je ovaj projekat jedan mali doprinos za više međuetničke tolerancije, za više međusobne komunikacije i za razvijanje interkulturalnog dijaloga. Želimo da pokažemo javnosti kulturne raznolikosti naših sugrađana i hoćemo da zaštitimo pravo i slobodu marginaliziranih grupa koji su u mainstream-medijima veoma često prikazane u negativnom svjetlu“, kaže Handžo.

„Živa ljudska biblioteka“ (Lebende Menschenbibliothek)

„Živa ljudska biblioteka“ (Lebende Menschenbibliothek) fukcioniše tako što posjetioci gradske biblioteke u Insbruku jednom u mjesecu imaju mogućnost da iznajme čovjeka-knjigu, koji im onda priča svoju životnu priču, odnosno, odgovara na njihova pitanja. Prije susreta sa „živim knjigama“ čitatalji-slušaoci mogu prelistati online-katalog i mogu se već unaprijed odlučiti koju knjigu tog dana žele „čitati“. Na raspolaganju im tako npr. stoje Habib iz Kurdistana, Paolin iz Kameruna, Fazel iz Avganistana ali i nekoliko bosanskohercegovačkih naslova. „Ja sam Zlata, dolazim iz BiH i moja tema je djetinjstvo u ratu. Kada je počeo rat imala sam sedam godina i tada nisam imala pojma zašto se to dešava “ objašnjava tako Zlata iz BiH jednoj čitateljki na početku razgovora, dajući joj kratak sadržaj sebe kao knjige koju je ona upravo iznajmila.

Emir Handžo, koji u Insbruku živi od 1993., i koji se osim studijem evropske etnologije bavi muzikom i kulturom uopšte, kaže da se u Austriji umjesto sa strancima uglavnom priča o strancima, što je, dodaje, principijelo pogrešno. „Ljudi ne žele da međusobno komuniciraju zato što se možda boje da pređu jednu granicu i da stupe u kontakt sa svojim susjedom koji je možda malo tamniji od njih, koji možda priča drugi jezik i koji se drugačije oblači. To su granice koje mi želimo da prekoračimo“, kaže Handžo.

Rušenje stereotipa

Projekat „žive biblioteke“ austrijskoj javnosti prvi put je predstavljen 2008., tada su ljudi-knjige čitaocima na raspolaganju stajali pet dana za redom, na pet različitih javnih mjesta u gradu. S početka se ljudi nisu usuđivali prići ljudima-knjigama i upustiti se u razgovor. Vremenom je, međutim, atmosfera postala opuštenija, posjetilaca je bilo sve više, a poneki razgovor je završio i jako emotivno, objašnjava Emir Handžo. „Na primjer kad se na kraju razgovora dvoje ljudi koji se nikada ranije nisu vidjeli zagrle i u tom zagrljaju ostanu po minutu ili dvije ili kad je jedan čitalac na kraju projekta posljednji dan otišao kući i donio kolač, donio tortu i predao je nama organizatorima i „knjigama“, to su ovako male geste koje su bile veoma fine“, kaže Handžo.

Ove godine projekat „žive biblioteke“ će se, osim u Insbruku, dešavati u još dva grada u austrijskoj pokrajini Tirol. Na konferenciji za štampu upriličenoj na početku ovogodišnjeg programa dogradonačelnica Insbruka Christine Oppitz-Ploerer objasnila je da je cilj projekta upoznavanje sugrađana i rušenje stereotipa, te očuvanje socijalnog mira.

Autor Emir Numanović, Beč

Odg. urednica: Jasmina Rose, Bonn