Bosna kao tranzitna zemlja u trgovini ljudima

Susrecu se samo sa musterijama.Neke imaju srecu da im neko od musterija kaze nesto o „Lari“, naprimjer da postoji „Lara“ u Bijeljini.Ako imas sansu da pobjegnes, idi tamo i pitaj za „Laru“.Ona ce ti pomoci.Tako je jedna djevojka pobjegla iz Mostara, imala je stotinu maraka, istrcala na ulicu, zaustavila taxi, te rekla vozacu, vozi me u Bijeljinu“, prica Mara Radovanovic.

Kod nje je upravo dosla pomenuta djevojka iz Mostara.Mara kaze da se organizacija prvo koncentrirala na nocne klubove u regionu, gdje je ponuda djevojaka sasvim otvorena.Zvanicno, one su tamo plesacice i kao takve su registrovane kod policije:

„Samo u nasoj policijskoj stanici u Bijeljini 142-dvije djevojke iz inostranstva su registrovane kao plesacice.I to u ovom malom gradu.Ja pitam, za koga plese toliko djevojaka ? Za koga ?142-dvije njih plese svako vece.Ko u tom siromasnom gradu ima novac da plati da ih vidi ?“

Djevojke se tako pod izgovorom legalnosti prisiljavaju, da prodaju svoje tijelo, izvjestava „Lara“ koja je ovu temu dala u javnost.Organizacija istrazuje, posjecuje klubove te dokumentira ono sto joj pricaju zene koje su uspjele da pobjegnu.“Lara“ je sa jednom svojom kampanjom postigla to da u Bijeljini trenutno nema vise nocnih klubova.No Mara Radovanovic kaze, da su makroi za svoje poslove vec odavno pronasli neke nove puteve:

„To sada ide ovako: Jedan ima kafic a djevojke se drze negdje u blizini, u nekom stanu.U kafic onda dolazi musterija i tamo mu se nudi, ukoliko zeli da ima djevojku, da moze da ide u stan ili u kucu gdje se one nalaze“.

Mara Radovanovic je ubijedjena da je bolje da su nocni klubovi zatvoreni.Neke od ovih zena su joj kazale, da su morale raditi mnogo vise tamo gdje dolazi vise musterija.

„Jos nesto, djevojke plesu potpuno gole u nekom klubu.Ako klub zimi kontrolira policija, one cure koje tu borave ilegalno moraju odmah izaci napolje, tako da tamo cekaju gole, na snijegu.Ponekad i cijeli sat.To je prica iz nocnih klubova“.

I samo ponasanje policije predstavlja povredu ljudskih prava – bez obzira sto je Republika BeiHa u medjuvremenu ratificirala UeN-ovu konvenciju o zenama.Ipak postignuti su izvjesni napredci.U prosloj godini cetiri muskarca su osudjena na dugogodisnje kazne zatvora jer su oragnizirali trgovinu zenama i djevojkama oko lanca nocnih klubova u Prijedoru.Bosna je sve vise tranzitna zemlja kada je rijec o ovoj vrsti trgovine ljudima.Djevojke se uglavnom prebacuju dalje na Zapad.

Mara Radovanovic smatra da bi joj dobro dosla podrska Zapada.Konacno, ova vrsta kriminala pogadja cijelu Evropu.Djevojke koje su ugrozene ne mogu ostati u Bosni, jer bi ih tamo pronasli makroi te ubili.Mara trazi da se ove zene u zapadnim zemljama ukljuce u programe za zastitu svjedoka.Onda bi mozda i ova zena iz Ukrajine progovorila protiv svog makroa:

„Ona ne prica nista, ona ne zna nista, a ja je ne mogu prisiliti da mi nesto kaze, jer je ne mogu zastititi.Kad bih joj mogla ponuditi zastitu neke zapadne zemlje, tada bi mozda i progovorila“.