BOSNU I HERCEGOVINU NEMA KO DA VOLI?

Ministri vanjskih poslova članica Sjevernoatlantskaog saveza, koji su u srijedu i četvrtak zasjedali u Viljnusu, nisu se morali ni najmanje snebivati kada su trebali usaglasiti stav da je Bosna i Hercegovina još uvijek neozbiljna država za bilo kakve partnerske odnose sa Sjeveroatlantskim savezom. Argumentacija im je, kao po najboljem scenariju, prošle subote stigla ponovo iz Republike Srpske, gdje je, prema zvaničnoj istrazi čija je prva faza okončana u četvrtak, oko stotinu regruta odbilo izgovoriti i potpisati zakletvu kojom se tokom služenja vojnog roka obavezuju na lojalnost državi, a ne entitetu.

U završnom dokumentu ministara NATO-a, kao i do sada, juče su više rutinski nego analitički, konstatovani rezultati u oblasti vojnih reformi, ali vrata Partnerstva za mir su u Viljnusu još tješnje pritvorena, jer je antibosansko raspoloženje srpskih mladića iskazano prošle subote u kasarnama na Manjači i u Bileći među ministrima doživljeno kao skandalozan i krajnje razočaravajući čin. “Doista je bilo depresivno vidjeti toliko mladih ljudi koji ne žele stati iza modela države koji je jedini koji može biti funkcionalan u euro-atlantskoj zajednici” - izjavio je zvanični predstavnik NATO-a, Džejms Aparturaj.

Iako je po nalogu visokog predstavnika i vojnog štaba NATO-a u Bosni i Hercegovini, Ministarstvo odbnrane Republike Srpske do četvrtka trebalo završiti detaljnu istragu s pojedinačnom odgovornošću za skandalozno ponašanje regruta ovog entiteta, sa nivoa državnog ministarstva odbrane je sinoć ocijenjeno da su preduzete mjere zvanične Banjaluke nedovoljne, jer u izvještaju nedostaju imena vinovnika i pojedinačna odgovornost”. Od nadležnog ministarstva je zatraženo da postupak istrage bude nastavljen. Entitetski ministar vojske Milovan Stanković je, međutim, odgovorio zahtjevom za hitnim “političkim smjernicama iz Sarajeva kojima bi se, na osnovu postojećeg Zakona o odbrani BiH, regulisali svi segmenti funkcionisanja vojne organizacije, ne čekajući konačna rješenja novog ciklusa reformi odbrane koje su u toku”.

Entitetski minister je, takođe, najavio da će Vladi Republike Srpske predložiti donošenje odluke o obustavi dalje regrutacije za ovu godinu, kako bi se novi incidenti preduprijedili do usvajanja konačnog rješenja vojnog ustroja u Bosni i Hercegovini.

Specijalni izaslanik NATO-saveza u BiH i kopredsjedavajući Komisije za reformu armije, dr Rafi Gregorijan, međutim smatra da je u novonastaloj situaciji u ovoj zemlji, najveći problem vrijeme, jer joj nakon najnovijeg skandala prijeti trajnije zaostajanje za ostalim državama regiona. Šansa postoji samo ukoliko se iz slučaja na Manjači i u Bileći izvuku momentalne pouke o potrebi još ubrzanijih vojnih reformi, smatra dr Gregorijan.

Prema ranije usvojenom kalendaru, nova zakonska rješenja iz vojne oblasti na nivou države, uključujući i novi Zakon o vojnoj službi, trebalo je da budu usvojena do 1. jula ove godine. Iako u ovom času niko pouzdano ne može ustvrditi da li je subotnja “neposlušnost” regruta u Republici Srpskoj bila spontana, ili politički dirigovana, javno se ipak najviše sumnja u plansko izazivanje incidenta kako bi se dobilo na vremenu i odložile reforme koje vode ka ukidanju entitetskih vojnih štabova, ministarstava i vojski - na čemu se upravo insistira iz Brisela.

Državni minister odbrane Nikola Radovanović, međutim, smatra da se mandat zajedničke Komisije za reforme za sada svodi samo na pripremu zakonodavstva i stvaranje jedinstvenih civilno-administrativnih organa uprave nad vojskom, a ne i na ukidanje entitetskih armija. “Ukidanje ministarstava vojske u entitetima ne podrazumijeva i ukidanje samih armija”, izjavio je minister Radovanović, pojašnjavajući ispravno da ukidanje entitetskih vojski “nije primarni uslov za ulazak Bosne i Hercegovine u Partnerstvo za mir”.

Formalno gledajući, državni minister bez državne vojske je u pravu, ali konačna namjera NATO-a i Evropske unije i nije puka formalnost, nego suština. A suština je u efikasnosti funkcioniranja države po svim pitanjima, pa i u vojnom sektoru. Mnoge države u svijetu imaju decentralizirane vojne stukture po republikama, provincijama ili kantonima, ali se svim vojnim formacijama upravlja sa jednog mjesta i sve jedinice su lojalne domovini. Primjeri Belgije, Švicarske, Savezne Republike Njemačke ili Kanade – samo su neke islustracije srodnih modela.

Slučaj zvani Bosna i Hercegovina je, međutim, mnogo delikatniji od orkestriranih regrutnih manifestacija u Bileći i na Manjači. Bosnu i Hercegovinu kao domovinu, izgleda, nema više ko da voli, osim dijaspore koja joj svakodnevno tepa, ali se ne vraća!