Brak bez ljubavi

Željela je samostalan, zapadni način života. Kada se Hatun Surćuki odlučila na život bez supruga kojeg su joj izabrali njeni roditelji, prije dvije godine je ubijena rukom vlastitog brata Ajhana. Njeno ubistvo je u Njemačkoj pokrenulo nekoliko diskusija sa kojim se već 20 godina bore ustanove za pomoć ženama i razna udruženja žena-prisilna udaja. Politika je sada prepoznala problem i u publikaciji ministarstva za familiju, sažela prva saznanja. Ovdje se radi o ženama koje su bez svoje volje udate za nekog muškarca.

U studiji " Prinudni brakovi u Njemačkoj" citirana je jedna žrtva ove tradicije: „sa 12 godina roditelji su me obećali mom veoma bogatom rođaku. Ja ga nisam htjela. Plakala sam i vrištala. Svake godine sam govorila da neću, ali su me roditelji prisiljavali ispirajuću mi mozak sve dok sa 16 godina nisam pristala, ili bolje reći morala da pristanem“.

Procjenjuje se da u Njemačkoj svake godine preko 1.000 djevojaka bude prinuđeno na brak. Nije rijec samo o Turskim porodicama koje svoje kćerke prisiljavaju na brak. To je tradicija i u mnogim Aziskim i Afričkim migrantskim porodicama. U mnogim patrijarhalnim porodicama je reći "ne" uistinu nemoguće. To bi značilo istupiti protiv oca i porodice .Pri tom Islam ne igra veliku ulogu, kaže Hajner Bilefeldt , direktor Njemačkog instituta za ljudska prava:

Prinudni brakovi se ne primjenjuju samo u islamu

" Grubo rečeno, nisu religiozne porodice te u kojima dominiraju brutalne forme prinudnih brakova. Mnogo prije su to razorene porodice u kojima vlada alkoholizam, zavisnost od droga. Ovdje moramo da vodimo računa da ne bi stvorili nove klišee. Međutim poistovijetiti prinudne brakove sa islamom je analitički pogrešno i politički problematičan i katastrofalan signal."

Bilefeldova (sastavljena zbrika) studija ima za cilj da činjenično stanje suprostavi kontraverznim i emocionalnim diskusijama. Rezultati treba istovremno da pomognu pri nalaženju riješenja za migrantkinje.

"Kod žrtava najćešce ne postoji svijest o tome da se radi o nepravdi. To su dijelom veoma mladi ljudu, najčešće djevojčice ponekad i dječaci, sedamnaestogodišnjaci ili mlađi. Ukoliko se suprostave roditeljskim očekivanjima oni narušavaju porodičnu harmoniju i mir. Ističem, ovdje se radi o pravu čovjeka, te pogođeni imaju pravo da se brane."

Opunomoćenica za integracije pri saveznoj vladi, Maria Bemer je obećala da će preduzeti niz mjera, kako bi razjasnila stanje. Tako će već sljedećih mjeseci biti uvedeno savjetovanje putem interneta, usavršavanje nastavnika kao i medijska kampanja koja treba da skrene pažnju na ovaj problem.

" Mora nam biti jasno da i imam i ljekar, trgovac i poslodavac na svoj način mogu da razjasne da je prinudni brak povreda ljudskog prava. Riječ je o razvoju svijesti da svaki čovjek ima pravo na slobodan izbor partnera i to se mora poštovati”