Briga u vlastitom umjesto u staračkom domu

Iako država time uštedi 37.000 evra godišnje po oboljeloj osobi, stručna lica, ipak, upozoravaju na negativne posljedice. Marita Cimerman (Zimmermann) se već pune dvije godine brine o svojoj mami koja boluje od demencije. Njena majka teško se kreće, jedva govori, a svoju kćerku odavno ne prepoznaje. Marita je prije dvije godine dala otkaz na poslu i od tada se 24 sata brine za svoju majku.

“Mi smo jedna porodica. Ne želim je poslati u starački dom, pokušavam da se brinem o njoj što god bolje mogu. Trudim se i da je zabavim da ne bi samo sjedila i gledala ispred sebe. Ponekad je zamolim, na primjer, da oguli krompir. Važno je da je ponekad zaposlim i da joj dam osjećaj da nam je još potrebna”, priča Marita.

Vremena nema ni za predah

Posljednje dvije godine Marita je potpuno posvetila svojoj bolesnoj majci. Ne ide na odmor, a više nema ni spontanih odlazaka do grada, šetnji, kupovina ili odlazaka u kino. Manje vremena ima i za svog supruga Horsta. Horst ima razumijevanja za Maritu, kaže, ali njen dnevni tempo ne bi izdržao.

“Ja radim i imam mogućnost da pobjegnem u svoju kancelariju. Kada mi kod kuće postane tijesno, odem na posao, ponekad čak i vikendom. Moja supruga sve to mora izdržati. To nekako funkcioniše, navikneš se, jedini problem je taj što više nemamo svoje slobode.”

“Stručna pomoć je prijeko potrebna”

Porodica Cimerman nije rijedak primjer u Njemačkoj. Čak 90 odsto oboljelih od demencije ostaje u svojim domovima, a o njima se brinu članovi uže porodice. Iako je u Njemačkoj dobro razvijena mreža zdravstvene kućne njege, mali je broj onih koji i traže profesionalnu pomoć. Profesor Elmar Gresel (Gräßel) sa Univerzitetske klinike u Erlangenu kaže da je stvar u tome što je demencija u njemačkom društvu i dalje tabu tema jer kod većine izaziva strah. „Niko od nas nije kriv ako jedan član naše porodice postane senilan ili dobije alchajmerovu bolest. Ako tražite stručnu pomoć ne morate imati lošu savjest. U suprotnom, to je pozitivno, jer tako možete da podijelite vašu brigu i teret sa profesionalnim kadrom, ali i sa drugim članovima porodice“, kaže Gresel.

Razna istraživanja pokazuju da čak 41 odsto lica koji se sami, bez stručne pomoći, brinu za oboljele članove svoje porodice, vremenom i sami od velikog opterećenja počinju da pate od emocionalnih stresova i psihičkih poremećaja.

Autor: Selma Filipović

Odg. urednica: Jasmina Rose