Britanski Oscar Schindler

Slučaj Nicholasa Wintona objavljen je još 1988. godine, no tek sada, filmom "Nicky's Family" slovačkog redatelja Mateja Minca, i šira je javnost upoznata sa svim nevjerojatnim detaljima priče o 29-godišnjem britanskom brokeru koji je organizirao transporte sa židovskom djecom iz prijeratnog Praga. Na premijeru filma u Pragu stigao je i sam glavni junak osobno: 101-godišnji Nicholas Winton, a u publici su se nalazili i mnogi koji se danas nazivaju "Wintonovom djecom". Među njima je i Zuzana Spitzer, koja je u ljeto 1939. kao mala djevojčica iz Praga vlakom otputovala u London. Ona se prisjeća oproštaja od roditelja: "Sjećam se kako smo sjedili u vlaku, a pred prozorom su stajali moji roditelji. Svi su plakali i ja sam se tomu čudila, jer sam mislila kako krećem u veliku avanturu. Mama me je pokušala ohrabriti i rekla je da tamo u Engleskoj ima puno cvijeća koje će mi se svidjeti. Kada sam bila mala, obožavala sam cvijeće."

"Lica puna ljubavi rasplinula su se u daljini"

Nicholas Winton je prije početka rata iz Praga u London poslao nekoliko vlakova s djecom. Mladi londonski broker pisao je pisma vladama širom svijeta u kojima je molio za pomoć. No, samo je njegova domovina Velika Britanija bila spremna prihvatiti židovsku djecu iz Čehoslovačke. A onda je sve moralo ići vrlo brzo: trebalo je nabaviti novac i vize te pronaći udomitelje za nekoliko stotina djece. Među djecom je bila i Vera Diamant. Ona se prisjeća kako se popela u vlak u Pragu te kako nije ni slutila da svoje roditelje nikada više neće vidjeti: "Bilo je strašno kad se vlak sve više i više udaljavao. Njihova lica, puna ljubavi i straha, polako su se rasplinula u daljini."

Na djevojčicu Veru na željezničkom kolodvoru u Londonu čekala je njezina nova pomajka. Vera priča: "Kada me je ugledala, prišla mi je i zagrlila me. Rekla je nešto na engleskom što nisam razumijela. Kada sam ju kasnije pitala što mi je rekla, ona je odgovorila: 'Rekla sam ti da ćemo te voljeti. I to je najvažnije.'"

Dirnutost do suza

Nakon završetka rata Nicholas Winton je krenuo u potragu za roditeljima te djece, no skoro nitko od njih nije preživio. I tako je 90 posto spašene djece ostalo živjeti kod svojih engleskih obitelji. Mnogi od njih doznali su tek nakon nekoliko desetljeća što se stvarno dogodilo. Za samog Wintona to je poglavlje njegova života u određenom trenutku bilo zaključeno - ovaj skromni čovjek o tim događajima nikada više nije progovorio ni riječi. No, nakon što je njegova supruga Greta na tavanu pronašla kovčeg s popisom imena, fotografijama i očajničkim pismima židovskih roditelja, odlučila se obratiti javnosti. A onda je Winton 1988. godine, neznajući pravi razlog, pozvan u jednu televizijsku emisiju BBC-ja. Voditeljica je iznenada pokazala Wintonov popis djece i pitala publiku je li među njima netko tko Nicholasu Wintonu duguje svoj život. A kada su se svi nazočni dignuli, čak je i inače trezveni poslovni čovjek bio dirnut do suza.

5.700 članova obitelji

Unatoč tomu, priča o Wintonu i "njegovoj" djeci široj je javnosti postala poznata tek nakon 1998. godine, kada se slovački redatelj Matej Minac počeo baviti tom temom. Kako kaže Minac, svaki redatelj bi dao sve na svijetu da može snimati film s jednim Oskarom Schindlerom. I u stvari je upravo to sada i doživio: "Nevjerojatno sam sretan što sam mogao s Nicholasom Wintonom snimati njegovu priču. Jer, on je posljednji spasilac poput Wallenberga i Schindlera koji je još na životu."

Nicholas Winton je danas star 101 godinu. To ga nije spriječilo da doputuje u Prag na premijeru filma. Od gledanja unazad mnogo je važnije okrenuti se budućnosti, kaže on i dodaje da je ipak nešto naučio i iz prošlosti: "Čovjek mora uvijek biti spreman pomoći drugima i onda to i učiniti ako ima mogućnosti."

"Obitelj" Nicholasa Wintona danas broji 5.700 osoba - djece koju je spasio i njihovih potomaka.

Autorica: Christina Janssen/Andrea Jung-Grimm

Odg. ur.: Zorica Ilić