Butik „Sagni se“ ima najviše kupaca

Haris Memić je vlasnik HA Mode, jednog od mjesta gdje možete kupiti sve: dva puta obučene markirane tenisice, džins, nove čizme kaubojke, iznošene dječje dukserice ili majice po 2 marke koje su još juče u buticima Zapadne Evrope koštale stotinjak eura.

”Prije desetak godina moglo je ići svakako. Bilo je robe iz humanitarne pomoći. Međutim danas je ovo biznis” – kaže Haris i objašnjava kako dolazi do polovne robe: “Ja lično idem u Keln. Tamo imam dugogodišnjeg poslovnog partnera. U Njemačkoj se to skuplja, sortira, i ono što ne zadovoljava kvalitet baca se, a ono za šta se procjenjuje da ima kupce, to kupujem, dovezem u Bosnu i prodajem.“

Narod dao ime „Sagni se“

Nije istina da ovakva mjesta pohode samo oni sa plićim džepovima. “Ima ljudi sa dobrim plaćama koji kupuju kod mene ali i na drugim mjestima. Patike ili cipele koje u Njemačkoj koštaju 100 ili 200 eura, obučene par puta ili nekada i nove – kod mene koštaju deset puta jeftinije” – tvrdi Haris Memić.

Narodni duh nije se libio ovakva mjesta preimenovati u “hrke”, “vehtiž” ili najoriginalniji ra, Ilovne robe: butik “Sagni se”!

Fazlija Imiftare iz Brčkog petkom dolazi u Gračanicu na pijacu i organizira veliku rasprodaju. Poznati dizajneri sigurno nisu zamišljali da će njihove kreacije ikada uživati ovakav način promidžbe kao što to čini Fazlija.

“Biraaaj, biraaaj, majice dvije marke, somotne hlače osam maraka!!!” – ponavlja cijelo vrijeme, dok većinom žene prevrću po gomili garderobe.

“Prodajem staru robu – što mogu jeftinije to je bolje. Kupujem na veliko od čovjeka koji uvozi iz Njemačke. On nama daje jeftino, mi dajemo jeftino, tako da se narod može jeftino da obuče” – govori kroz smijeh vlasnik pijačnog štanda Fazlija Imiftare.

„Kad kupuju doktorice, što ne bih i ja?!“

Ovakva mjesta posjećuju svi: bogati i siromašni, mladi i penzioneri, i svako nađe nešto za sebe. Ipak, neke se gospođe ustručavaju stati pred mikrofon plašeći se da će objelodanjivanje kupovine na ovakav način narušiti njihov status. Ali kupuju, kaže Aida Mulahusejnović

“Vidim dame koje su na funkcijama, doktorice, profesorice, socijalne radnice, žene sa karijerama – biraju. Pa što ne bih i ja” – ohrabreno priča Aida. “Ipak, svima su dosadili butici u kojima se nudi nova roba, 'lažnjaci' iz Kine vrlo sumnjivog kvaliteta. Opereš jednom, dvaput i …gotovo.”

Kao i u svakom biznisu, oni na terenu najmanje zarađuju, jedva preživljavaju. Haris Memić kaže da obaveze uredno plaća te da od ovog posla i država ima koristi: “Plaćam porez, socijalno i penziono, imam četvero zaposlenih.“

Vlasnik gračaničkog butika polovne robe kupcima savjetuje: „Bitno je naglasiti da svaku kupljenu stvar treba oprati i prepeglati, mada neki ubjeđuju da su to prodavci već učinili. I onda - mogućnost izbora postoji.“

Autor: Mirsad Čamdžić

Odg. urednica: Marina Martinović