Böllove pouke za BiH

 

Otvarajući izložbu plakata Böllovih biografskih i autobiografskih bilješki, u Historijskom muzeju BiH, direktorica Fondacije Heinrich Böll za BiH, Albaniju i Makedoniju Marion Kraske naglašava kako je zadatak njemačkog nobelovca bio "biti čovjek” i "štititi prava pojedinca, a ne kolektiva”.

"Heinrich Böll je ostavio veoma jak pečat u poslijeratnoj Njemačkoj. Zalagao se protiv vlastodržaca, protiv moćnika, a u korist običnog čovjeka i onog koji je marginaliziran. U centru njegovog zanimanja je čovjek, a time i čovječnost. U BiH danas imamo situaciju da se to zanemaruje. U prvom redu se zanemaruje čovjek, odnosno, ljudi se trpaju u ladice i dijele se na taj način, a time se gubi i njihova čovječnost”, kaže Kraske za Deutsche Welle.

"Ladice” u BiH su, pojašnjava ona, one koje određuju kolektivno, nacionalno, i ima ih tri, te jedna za "ostale”. U sličnom kontekstu, smatra Kraske, u BiH, ali i u regiji, zaboravlja se i na žrtve, dok se počast odaje zločincima. U tom smislu, BiH bi trebala naučiti lekciju koju je "Njemačka naučila nakon 2. svjetskog rata - da treba zaštititi čovjeka kao individuu. Čak i u prvom članu njemačkog Ustava stoji da je dostojanstvo čovjeka neprikosnoveno i da se mora štititi”.

Böllove ideje ne gube na aktuelnosti

Böllova misao, smatra književnica Adisa Bašić, "ne gubi na aktuelnosti” ni danas. Podsjeća na njegove riječi iz 1959. godine: "Znamo šta je čovjek u stanju da učini, ne vjerujmo miru”. Stoga, smatra ona, o ratu i zločinima treba govoriti uvijek iznova, "treba tražiti nove i svježe načine da se podsjećamo na to šta smo kadri napraviti”.

Bašić spominje i Böllove navode da kriteriji za mržnju i progone mogu biti nasumični. "Neprijatelji, naprimjer, mogu biti ljudi koji grickaju nokte, nose pletene džempere i kape, pišu lijevom rukom ili zanose malo u stranu pri hodu. Mogli bi to biti i oni koji imaju plave oči, nose ručne satove, češljaju kosu sa lijeva na desno ili s desna na lijevo... Treba samo htjeti. Ovi primjeri na prvi pogled možda djeluju neuvjerljivo, ali za to nema razloga - pravljenje neprijatelja u proteklim ratovima nije bilo ništa bolje motivirano”, navodi Bašić u svom izlaganju posvećenom Böllu i njegovom djelu.

"Kada nam takve gluposti ustvrdi dovoljno karizmatična ili visoko pozicionirana figura i time podraška naš pritajeni strah”, dodaje ona, "uvod u katastrofu je počeo”.

Spas u kritičkom suočavanju s prošlošću

Formula za izbjegavanje takve katastrofe je, smatra ona, kritičko suočavanje sa prošlošću, kako se to desilo i u poslijeratnoj Njemačkoj. "Ako se ne suočavamo kritički sa prošlošću, svaki rat postaje zavještanje i zametak nekog budućeg. Oružani sukob ostavlja patnje i strahove koji se u tišini prenose na sljedeću generaciju... Sa ratnom tradicijom se prekida tako što počnemo strepiti nad svojim postupcima i naučimo se bojati, ne drugih, nego onoga što sami možemo postati”, zaključuje Bašić.

Književnica Ferida Duraković i Tanja Tanden, direktorica njemačke Službe za akademsku razmjenu u BiH (DAAD), prisutnima su prezentirali i Böllov tekst "Upozorenje na Gospodina X”, jednu u nizu autorovih drama savjesti nastalih 1959. godine, a primjenjivih i na aktuelno stanje u društvu.

U nastojanjima da prevaziđe poteškoće u kojima se nalazi od rata 1992.-95. godine, jedan od fokusa Heinrich Böll fondacije u BiH, u kojoj je prisutna od 1999. godine, su upravo društveno-politički marginalizirane teme i grupe, a programom rada je obuhvaćen i proces demokratizacije, političkog obrazovanja, zaštite okoliša i održivi razvoj. Aktivnosti, kako navode iz Fondacije, najčešće realiziraju u saradnji sa bh. partnerima, zainteresiranim za aktivno učešće u demokratizaciji društva, političko obrazovanje građana i građanki, jačanje demokratskog dijaloga, aktivan angažman u zaštiti okoliša te podizanje svijesti o značaju energetskih resursa i održivog razvoja.

Kada su u pitanju ljudska prava, posla u BiH uvijek ima. Prema Izvještaju Human Rights Watcha, BiH po pitanju napretka u oblasti ljudskih prava još uvijek zaostaje, najviše iz razloga što vlasti nisu prekinule političku diskriminaciju Roma, Jevreja i drugih manjina, progres se ne bilježi ni u procesima protiv ratnih zločina pred domaćim sudovima, novinari trpe prijetnje i napade, kao i LGBTI populacija.