Ölpreis

Cijena nafte koja je proteklih sedmica bila u konstantnom padu, trenutno djeluje stabilno. Nedjelja je počela optimistično. U ponedjeljak, 15. decembra, barel nafte iz Sjevernog mora – Brent (159 litara) koštao je 62,60 američkih dolara. Dakle, nešto više nego u petak. A i američka nafta (WTI) je u međuvremenu dobila na vrijednosti, ostvarivši skok za 58 centi.

Ipak, u poređenju sa cijenama nafte ovog ljeta, vrijednost sirove nafte na tržištu pala je za oko 40 odsto. Otkako su krajem novembra zasjedale države članice OPEK-a (Organizacija zemalja izvoznica nafte) i odluke da je neophodno „intervenisati“, pad cijene je značajno, ali ipak nedovoljno ublažen (20 odsto). Međutim, kao i prije tog susreta, još uvijek nema naznaka da bi moglo doći do ozbiljnijeg smanjenja proizvodnje. Pored najjačeg kartela u Saudijskoj Arabiji, ni Ujedinjeni Arapski Emirati ne pristaju na smanjenje obima proizvodnje.

Sve je počelo 2008.

Kratak osvrt na dešavanja u prošlosti: u ljeto 2008, cijene barela nafte bile su na nivou od 150 američkih dolara. Stručnjaci su vjerovali da će cijene goriva i dalje rasti. Odmah potom cio svijet je zadesila finansijska kriza, krunisana bankrotom Leman braders (Lehman Brothers) banke. Nekoliko sedmica kasnije, cijena nafte pada za oko 45 dolara.

Doduše, još uvijek je djelovalo da je sve pod kontrolom. Jer, svjetska privreda je počela da se oporavlja, sve do ljeta 2014. godine, kada je cijena sirove nafte ponovo počela da pada. Svakako da je za prilike na tržištu sirovina odgovorna ekonomska situacija. „Niko nije razmišljao o tome da će tehnološkom napretku doći do veće eksploatacije nafte“, kaže Leon Lešus, stručnjak za sirovine sa hamburškog Instituta za privredna istraživanja (HWWI) u razgovoru za DW. „Posebno u Americi je frakingom omogućena eksploatacija veće količine nafte.“ Amerikanci su tokom prošle godine uvećali proizvodnju nafte za četiri miliona barela nafte dnevno. „To je ogromna količina, koja SAD omogućava da bude u rangu druge po jačini članice OPEK-a“, objašnjava njemački stručnjak.

Različite prognoze

Prema prognozama Međunarodne agencije za energiju (IEA), prilike na tržištu sirovina će i u narednoj godini biti nestabilne. Cijena nafte ostaće pod pritiskom. Sjedinjene Države i njihova povećana proizvodnja nafte ostaće jedan od važnih faktora. Drugim riječima, ukoliko na svjetskom tržištu i dalje bude bilo previše nafte, cijene goriva i dalje će neminovno padati. Biće potrebno neko vrijeme kako bi se ponuda i potražnja našle u ravnoteži.

Leon Lešus vjeruje da značajnije pada cijena nafte više neće biti. „Misli da je cijena nafte udarila tlo.“ On pretpostavlja da će privredni rast u svijetu tokom naredne godine nagovijestiti ekonomski oporavak. U tom slučaju, potražnja za naftom će se povećati.

Zbog niskih cijena, fraking postaje neprofitabilan

Najprije se mora riješiti problem viška nafte odnosno njene ponude na tržištu. „Proizvođači nafte će vremenom plasirati manje količine goriva, jer će u protivnom prodavati po niskoj cijeni“, kaže Eugen Vajnberg, stručnjak za sirovine njemačke Komerc-banke.

I on haos na tržištu sirove nafte objašnjava neskladom u proizvodnji i potražnji goriva, do kojeg je došlo povećanjem skupe eksploatacije kao što je fraking. Kada cijene nafte padaju, smanjuje se i proizvodnja, time tržište sirovina ostaje pod kontrolom. „Postoji više razloga zbog kojih trebalo vjerovati da će cijene nafte ponovo rasti“, smatra Vajnberg ističući kako će se aktuelne prilike na berzi prije ili kasnije odraziti i na američku proizvodnju nafte. „Ona više neće rasti“, kaže on.

Bez oporavka za Iran, Irak, Nigeriju i Rusiju?

I Leon Lešus sa Instituta HWWI očekuje da će cijena nafte naredne godine ponovo rasti. „Očekujemo da će vrijednost barela nafte biti na nivou između 80 i 90 dolara.“

To je dobra vijest za zemlje poput Irana, Iraka, Nigerije i Rusije, koje su prilično zavisne od izvoza nafte, ali ako do raste cijena nafte zaista i dođe, još uvijek se ne može govoriti o stabilnom tržištu i oporavku. „Stižu teška vremena za ove zemlje, jer ne očekujemo da će cijena nafte dostići vrijednost od 100 dolara po barelu, a to je ono što je pomenutim državama potrebno“, kaže Eugen Vajnberg iz Komerc-banke.