1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Crkva koja širi laži

14. maj 2013

Nastup crkvenih velikodostojnika na skupu u Beogradu bio je povod medijima u Njemačkoj da analiziraju ponašanje Srpske pravoslavne crkve. Ova crkva desetljećima širi mitove i "bajke" prenosi njemačka štampa.

https://p.dw.com/p/18XHA
Foto: picture-alliance/dpa

Na prvi pogled bio je to mali skup srpskih nacionalista i Srpske pravoslavne crkve. Ipak, na ovom skupu u Beogradu, koji je sazvan u znak protesta zbog dogovora Beograda i Prištine, visoki crkveni službenici Amfilohije i Atanasije su uspostavu nezavisne države Kosovo ocijenili kao "nacifašističku okupaciju", a lidere vlade Srbije kao izdajnike. Čak su povučene i paralele između premijera Ivice Dačića i Zorana Đinđića, bivšeg premijera koji je ubijen u atentatu, prenosi list Süddeutsche Zeitung u članku pod naslovom "Crkva laži" i nastavlja:

"Niko već stoljećima ne njeguje mit o vječito ugroženoj Srbiji kao žrtvi, istovremeno zagovarajući ekspanziju i dominaciju Srbije, kao što to čini Srpska pravoslavna crkva. Ona se naslanja na vizantijsku tradiciju i sebe vidi kao državnu Crkvu. Svoj trenutak u bivšoj Jugoslaviji, u kojem se pokušavalo izjednačiti međunacionalne razlike, dočekala je s buđenjem nacionalizma. Još 1982. su vodeći crkveni zvaničnici, među njima i sadašnji patrijarh Irinej, pozivali na otpor navodno "tihom i dobro planiranom genocidu nad Srbima na Kosovu".

Protest u Beogradu protiv dogovora Srbije i Kosova
Protest u Beogradu protiv dogovora Srbije i KosovaFoto: picture-alliance/dpa

Teolog Atanasije Jevtić, koji i danas spada u radikalne crkvene velikodostojnike u tadašnjem crkvenom glasilu Pravoslavlje 1983. i 1984. izmišljenim epizodama o silovanju Srpkinja na Kosovu i drugim bajkama o genocidu nad Srbima prirema teren za kasniji rat na Kosovu. SPC je učestvovala i u pripremi i podršci ratova u Hrvatskoj i BiH.

Kada su srpske snage 1995. zauzele Srebrenicu vladika Kačavenda je govorio o "čudu i milosti Božijoj što su u samo tri dana hrabri borci oslobodili srpsku zemlju koju su okupirali Turci". SPC je bila i protiv Dejtonskog sporazuma jer je on zaustavio projekat Velike Srbije.

Amfilohije i Atanasije nisu jedini koji se rado prihvataju politike. Čini to i patrijarh Irinej koji izgovara parole protiv homoseksualaca ili napada EU koja traži normalizaciju odnosa sa Kosovom koje je "hiljadu i po godina srpsko" i time nastavlja tradiciju izvrtanja istorije.

SPC sebe vidi kao "državnu crkvu" i rado se miješa u politiku
SPC sebe vidi kao "državnu crkvu" i rado se miješa u politikuFoto: picture-alliance/dpa

U stvarnosti je Kosovo pet stoljeća pripadalo Osmanlijskom carstvu, Srbija ga je imala kratak period u 15. vijeku, a prije toga je dio Vizantijskog carstva. Tek u Balkanskim ratovima 1912/1913. Srbija osvaja Kosovo nakon propasti turske imperije. Poslije Drugog svjetskog rata su Albanci bili diskriminirani, a doseljenici iz Srbije su bili u povlaštenom položaju.

U pogledu na istoriju iz ugla SPC nedostaju svi ovi preokreti, a tako je i u ostalim dijelovima srpskog društva, uz izuzetak malobrojnih boraca za ljudska prava i liberalnih intelektualaca. SPC tako sa svojim širenjem mitova ni u kojem slučaju ne čini marginu srpskog društva", prenosi Süddeutsche Zeitung.

Beznadežna Bugarska

Frankfurter Allgemeine Zeitung piše o toku izbora u Bugarskoj:

"Nakon što su Bugari krajem 1996. nakon višenedjeljnih protesta otjerali vladu korumpiranih i međusobno dobro uvezanih postkomunista, novoizabrani konzervativni predsjednik Stojanov je najavio zatvaranje "fabrike iluzija" i najavio sveobuhvatne reforme. Gašenje "fabrike iluzija" ipak nije trajalo dugo. Ona je otvarana nakon svakih novih izbora, prvo kroz dolazak na vlast člana bivše carske porodice, a potom i kada je na vlast došao jedan bivši tjelohranitelj. Gledajući na stvari očima običnog građana, ovakav razvoj događaja je bio razumljiv, s obzirom na siromaštvo.

Demonstranti na skupu protiv političkog vrha Bugarske (12.maj 2013.)
Demonstranti na skupu protiv političkog vrha Bugarske (12.maj 2013.)Foto: picture-alliance/dpa

Izbori protekle nedjelje su bili prvi uoči kojih je "fabrika iluzija" odista ostala zatvorena. Mizerija Bugarske je tako velika da tu ni iluzije ne pomažu. Građani su mogli da biraju između propale vlade i nevjerodostojne opozicije. Rezultat izbora je parlament koji zrači beznadežnošću, poput zgrade nekog propalog socijalističkog kombinata", piše Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Autor: Azer Slanjankić

Odgovorna urednica: Jasmina Rose