Crna Gora poslije referenduma

Eto, i posljednja Republika bivše Jugoslavije postala je nezavisna država. Pogrešna je tvrdnja da je time okončan proces raspada bivše Jugoslavije. Protiv ove teze govori,naime, još uvijek neriješen status Kosova.

Mnogi Srbi koji žive u BiH ne osjećaju ovu zemlju kao svoju.

Slično je i sa Srbima iz Crne Gore. Njima bi,naime, draže bilo da su područja na kojima žive dijelovi Srbije.

I puno Bošnjaka iz Sandžaka njeguje ekonomske i političke odnose sa svojom maticom Bosnom i Hercegovinom.

I oni,dakle,vjeruju da svoje probleme mogu riješiti van zemlje u kojo žive.

I manjine u Vojvodini žale se, kako se njihova prava ignorišu. U beskonačnom nabrajanju etničkih žarišta ne izostaju ni Hrvati. Oni se u Bosni i Hercegovini ne osjećaju dobro. Isto važi i za Albance, u Makedoniji.

Dakle, postoji više izvora nezadovoljstva i pritom, glavna opasnost nije u secesiji, već u usporavanju i paralizovanju političkog i ekonomskog razvoja.

U slavljeničkoj euforiji pobjednik Milo Djukanović zamagljuje činjenicu da je danas Crna Gora, duboko podijeljena. Brzo će se ispostaviti, čim se slegne euforija,

da se njegova obećanja ne mogu tako brzo i lako ispuniti.

On,ipak, neumorno nastavlja obećavati brzo približavanje EU,

pri čemu će članstvo u NATO-savezu ostvariti onako-usput. Bivši komunista previdja medjutim, da je njegova mala Republika na Jadranu, nakon odvajanja, privredno slab i politički labilan patuljak. Kada se slušaju njegovi govori,

stiče se utisak, da strani investitori na crnogorskoj granici sa koferima punim novca, čekaju samo na mig Podgorice.

Pritom Crna Gora, ima ogromne deficite u borbi protiv kriminala i korupcije i do sada, nije baš privlačila zapadne investitore. Pored toga, Djukanović i nije baš najbolji izbor za ovako težak zadatak, pred kojim se našla Crna Gora.

U zraku su još optužbe da je upravo Djukanović umiješan u unosni biznis, krijumčarenja cigareta i da se u Italiji protiv njega vodi istražni postupak. Optužbe protivnika nezavisnosti, po kojim Djukanović sada želi još više privatizirati Crnu Goru, nisu bez osnova. Bez dobrih veza sa «klanom Djukanović», ništa se ne može postići.To priznaju i sami zagovornici crnogorske nezavisnosti. A, njima se ne može predbaciti da imaju zle namjere. Stoga EU Crnu Goru mora držati u fokusu, ukoliko ne želi da ona postane stjecisšte ilegalne trgovine cigaretama, ljudima i automobilima, kao i destinacija za pranje novca.

Komentar: Benjamin Pargan