Da li je Ahmedinedžad čovjek kojem Evropa može vjerovati?

Njemačka ütampa danas ponajprije komentariše slučaj Nijemca el Masrija,kojeg je CIA držala u pritvoru i ispitivala,da bi opotom bio oslobodjen sumnje za terorizam,te da se radi o čovjeku koji ima samo isto ime kao i jedna tražena osoba. Kolniše Rundšau piše:

„Tako tipično reaguju reaguju državni službernici-obavještajci. Političarima sada ostaje da procjene nastalu štetu.No, nema ozbiljne i cjelovite informacije o slučaju El Masrija, Nijemca libanskog porijekla. Deficit se ogleda i u tome što mediji šire dio istine. Njemačkoj vladi nedostaje elana da se pobrine za izvodjenje slučaja na čistac.To bi bila jedna obaveza u skladu sa demokratijom u društvu. Ovako ostaje prostora da se govori o svojevrsnom zakazivanju“-komentariše „Kolniče Rundšau“

Bonski „General Anzajger“ kratko rezimira:

„Vlada se ne oglašava i upućuje na parlamentarni kontrolni organ PKG ,koji nadgleda i tajnu obavještajnu službu.

No, problem je u tome što takav odbor u Njemačkoj, djeluje javno, i na relaciji vlada-tajna služba može donijeti ponovnu ćutnju. Dakle,došlo bi do kretanja u krug,dok jedna strana iz nekih drugih razloga ne bi odustala“-komentariše „General Anzajger“ iz Bona.

O izjavama iranskog predsjednika Ahmedinedžada da bi Njemačka i Austija zbog grijeha holocausta mogle žrtvovati dio teritorije gdje bi se premjestila država Izrael komantariše ovako:

„Teheran je uvijek tvrdio kako nuklearnu energiju koristi samo u mirotvorne svrhe, te da mu se to ne može zabraniti.

U Evropi je ova tvrdnja imala odjeka i bila je usmjerena u prvom redu prema Americi. Ali, najnovije podgrijavanje mržnje protiv Izraela, daje Vašingtonu za pravo. Ko bi sada mogao garantovati da ovaj čovjek ne drži ruku na upaljaču atomske bombe.O motivima koji Iran pokreće na pravljenje atomskog oružja,očito, neće se dugo tragati“komentariše „Frankfurter Rundšau“

Minhenski „TZ“ die dalje od toga i kaže:

„Ahmedinedžad,ma kako primitivno zvuči njegov antisemitizam predsjednik je jedne moćne države, kao što je Iran.Države koja koliko sutra može držati prst na dugmetu kojim se startuju atomske rakete! Stoga u naporima zaustavljanja atomskog i retoričkog naoružavanja Irana, treba razmisliti i o privrednim sankcijama po ovu zemlju. Razumljivo je stoga što izraelski političari pa i gradjani, zagovaraju naoružavanje i snažnu državu. Zahvaljujući Ahmedinedžadu i sličnima, mir na Bliskom istoku je sve dalje“-komentar je minhenskog lista“TZ“.