Da li je nakit pogodan kao investicija?

Dužnička kriza je pokolebala jednu naizgled čvrstu njemačku vrlinu: umjesto da na štednim knjižicama ostavljaju pare za neka loša vremena, njemački potrošači trenutno troše svoj novac i šakom i kapom. Od toga također profitiraju i branše koje posluju s nakitom, kaže Joachim Dünkelmann iz Udruženja njemačkih draguljara i zlatara.

„Mi smo u našoj branši manje ovisni od stvarnog ekonomskog razvoja, a mnogo više od raspoloženja potrošača, što je kao i prije dobro. To ovisi i od niske stope nezaposlenosti i visokih plata. Kada je dobro raspoloženje među potrošačima to onda dobro utiče i na naše branše.“

One su u 2011. godini imale profit od pet milijardi eura. Dvije trećine tog novca otpada na nakit, a jedna trećina na skupocjene satove. I u ovoj godini zlatari očekuju pozitivno poslovanje. Visoke cijene zlata, srebra, platine i dijamanata ne spriječavaju mušterije da daju više novca za luksuznu robu. Joachim Dünkelmann o tome kaže:

„U ovom trenutku, prije svega, profitiraju prodavači visokokvalitetnog nakita jer se povećao interes potrošača za te proizvode. To primarno ovisi od toga što cijene zlata kontinuirano rastu. Slična je situacija i sa dijamantima. Ulaže se u njihove stabilne vrijednosti. A i poznate marke imaju važnu ulogu u svijesti potrošača.”

Zlato u vremenima krize važi kao “sigurno utočište”

No, i pored pojačane prodaje i stabilne vrijednosti ostaje otvoreno pitanje da li je nakit pogodan kao dugoročna investicija. Njemačko Udruženje za analizu tržišta je po tom pitanju veoma skeptično i govori o tržištu koje je za laike često nepregledno i nesigurno: “Ko se ne razumije u kretanje cijena bolje je da se ne bavi tim poslom. Nakit ili dijamant je bolje nositi kao ukras, nego ga čuvati u sefu i čekati na bolja vremena, smatra Jürgen Kurz iz Njemačkog udruženja za zaštitu vrijednosnih papira u Düsseldorfu i dodaje da se velika potražnja za zlatom može objasniti time da ovaj plemeniti metal u vremenima kriza i dalje važi kao “sigurno utočište”:

“Kada prijeti inflacija ili negdje postoji kriza, tada se ljudi hvataju zlata. To je uvijek bilo tako i tako će i ostati. Ali, također mora biti jasno da od zlata nema profita, nema kamata. Ko investira u zlato, taj živi od toga što se povećava kurs zlata. I kada kriza prestane, njegova cijena se brzo smanjuje. To znači: ima smisla investirati u zlato, ali ne previše.”

No, nakit i skupocijeni satovi ipak imaju vrijednost koja se ne može porediti sa naprimjer automobilima ili odjećom, koji tokom vremena gube na svojoj vrijednosti. “Kod nakita i satova, na kraju ipak ostaje vrijednost njihovog materijala”, kaže Joachim Dünkelmann iz Udruženja njemačkih draguljara i zlatara.

Autori: Monika Lohmüller / Senad Tanović

Odg. ured.: Belma Fazlagić-Šestić