Da li je Njemačka zemlja korupcije?

Nije Simens jedini slučaj. I u drugim njemačkim firmama ima korupcionaških afera. I zaposleni u drugim firmama su davali ili primali mito. I u Volkswagenu je rukovodstvo na najdirektniji način kupovalo članove radničkog savjeta. Korupcija je utvrđena i u Audiju i BMWu.

Da li to znači da je njemačka privreda korumpirana? Ne! Ali u posljednje su vrijeme korupcionaške afere učestale. U slučaju Simensa se može zaključiti da je tamo korupcija bila praktično svakodnevna. Što je još gore, javlaj se pretpostavka da je podmićivanje bio organiziran način da se dobijaju ugovori.

Lista skandala koji su u posljednje vreme objelodanjeni je duga. Životno iskustvo govori da slučajevi koji su obznanjeni predstavljaju samo vrh ledenog brijega. Odnosno, u mnogim slučajevioma korupcija ne biva otkrivena jer u poduzećima nema mehanizama za kontrolu, jer su počincici spretni pa ne dopuštaju da budu uhvaćeni ili zato što se slučajevi koji bivaju otkriveni guraju pod tepih kako ne bi naštetili ugledu kompanije, a možda joj nanijeli i financijske gubitke.

Pri tom je do nedavno korupcijja u zemlji bila zabranjena ali se plaćanje mita u inozemstvu moglo otpisati od poreza u rubrici: “korisno primjenjeno”. Jasno se, naime, da je u mnogim državama – prije svega u nerazvnijenim i zemljama u razviju – plaćanje mita neophodno za dobijanje ugovora. Tko ne potplaćuje – i to čitavu hijerarhiju, od firmi do vlade – ostaje na tenderima i konkursima kratkih rukava. No, ako je korupcija sastavni dio sistema ona potkopava privredu, državu i društvo.

U Njemačkoj su državni tužioci oduvjek bili strogi prema korupcionašima i već godinama progone i nemačke kompanije koje mito plaćaju u inozemstvu. Kada se, međutim, pravosuđe u priču uključi uglavnom je već prekasno. Neophodno je da poduzeća razviju mjere protiv širenja ili za suzbijanje podmićivanja, bez obzira da li je riječ o uzimanju ili davanju. Ako u Simensu korupcija nije bila dio sistema, onda su nedostajali upravo ti kontrolni mehanizmi.

Šteta koja je načinjena je ogromna. Novac je potrošen a ugled ukaljan.

Sigurno je, ipak, da njemačka pruvreda nije korumpirana iz osnova već da su u pitanju greške i manipulacije koje pojedinci čine u ekonomiji, politici ili privatnom životu. Fatalno bi bilo ako bi sada svi, i pošteni i nepošteni, bili gurnuti u istu vreću. U stvari, to što su pojedinačni slučajevi objavljeni u javnosti i što se pravosuđe njima bavi upravo pokazuje da u Nemačkoj vlada pravna država.