Da li je većina za rezoluciju?

Vijeće sigurnosti UN - a će se baviti spornom atomskom politikom Teheranai Medjunarodna agencija za atomsku energiju, IAEA pokušava da pridobije predstavnike zemalja cijelog svijeta da glasaju za rezoluciju protiv Irana. To je težak poduhvat, jer su interesi zemalja zastupljenih u najvišem gremiju veoma različiti.

Ne izgleda tako kao da se nešto pokreće u sporu oko Iranskih atomski programa. Teheran ignoriše sve zahtjeve, pripreme zaobogaćivanje urana se nastavljaju i Iran izgleda neće pristati na kompromisni prijedlog Rusije, da proces obogaćivanja urana vrsi na ruskoj teritoriji. Time se potvrdjuje sumnja da Iran nastoji tajno da proizvede uran koji je moguće koristiti za proizvodnju atomskog oružja i Teheran neće da se dovede u situaciju da bude ovisan o drugom kada je u pitanju obogaćeni uran.

Teheran bi morao uvidjeti da je izoliran, rekla je njemačka kancelarka Angela Merkel. Predstavnici iranske vlade to vide drugačije. Oni se osjećaju kao predvodnici onih koje zapad ponižava i vrijedja.

Na konferencijama Medjunarodne agencije za atomsku energiju IAEA uvijek je bilo moguće iznova uvidjeti koliko je svijet postao komplokovaniji. Prije svega 20 godina postojao je Zapad, Evropska zajednica i NATO sa SAD na čelu. S druge strane bio je Sovjetske Savez i Varšavski pakt. Osim toga tu su bili još i zemlje tzv. trećeg svijeta i nesvrstani koji nisu imali neku odlučujuću ulogu u svjetskim zbivanjima.

To se izmijenilo. Brazil, Argentina, Južna Afrika, Indonezija, Indija, sve ove zemlje su pogodjene čim se makar i iz daleka da naslutiti da bi neka zemlja kao što je Iran na polju tehnologije ili ekonomije mogla biti loše tretirana. Sve te zemlje naime žele imati koristi od bogatstva i napretka. A ključ svega je energija. Van Njemačke atomsta tehnika vazi uz sve riziko-faktore kao energetski izvor budućnosti. Čak i Njemačka je u vremenu velikog oduševljenja atomskom energijom insistirala na tome da je sama proizvodi.

To sto danas zemlje kao Iran isame imaju mogućnost razvoja atomskih postrojenja- na to ranije niko nije ni mislio. Sve zemlje koje žele da razviju svoju tehnologiju i da imaju više uticaja na zbivanja u svijetu, sada pazljivo posmatraju da li se Evropljani i Amerikanci ponašaju arogantno. Spor oko objavljivanja karikatura Božjeg poslanika Muhameda pojasnio je kolika je osjetljivost u pojedinim zemljama.

Sve to sada diplomate moraju imati u vidu kad u Beču budu pokušali da pridobiju većinu predstavnika zemalja iz cijelog svijeta za rezoluciju protiv Irana. Ni na bivše komuniste u Moskvi i Pekingu neije moguće osloniti se. Oni su postali tvrdokorni kapitalisti, koji svoje ekonomske interese stavljaju prije svega drugog: Rusija prodaje atomsku tehnologiju Iranu, Kini treba iranska nafta. Gotovo niko više ne sumnja da Iran hoće da proizvede atomsku bombu, ali malo je onih koji uvidjaju da se to iranu može uskratiti, a još je manje onih koji su za to spremni da ruzikuju.

Početkom marta će nesto konkretno morati da se dogodi. Stalni članovi Vijeća sigurnosti neće moći vječno mirno posmatrati kako Iran malo-po malo nastavlja svoj program obogaćivanja urana sve dok ne bude imao mogućnosti da izgradi bombu. Možda će Francuzi i Britanci zajedno sa SAD stati protiv Kine i Rusije. Jedan takav konflikt sa Teheranom je opasan jer se ne radi samo o Iranu.