160711 Flüchtlingslager Dadaab

Onaj ko je uspio doći do ovog izbjegličkog centra je spašen. U izbjeglički centar Dadaab dnevno se prijavi skoro 2.000 izbjeglica iz Somalije. Mnogi su sedmicama pješačili kako bi prešli granicu i došli u Keniju.

“Kod kuće smo imali malo zemlje i nekoliko grla stoke”, priča Fatuma Nur, majka troje djece. “Sve naše kamile, krave i koze su uginule. Zemljište se isušilo. Na pijaci nismo mogli ništa kupiti jer su životne namirnice toliko skupe da ih je nemoguće platiti“, kaže Fatuma koja je u izbjegličkom centru dobila jednu kartu na osnovu koje dobija hranu.

Vrijeme kada i zločinac postaje žrtva

Suše na Rogu Afrike su najteže u posljednjih nekoliko decenija. Kiša odavno nije pala, stoka je uginula, dok na poljima više ništa ne uspjeva. Sušom je najviše pogođen region na jugu Sudana, region koji je odavno u potpunosti iskrvario. Stanovništvo već decenijama pati zbog ratova i konflikta. Na vlasti je islamska Al-Shabaab milicija koja teroriše stanovništvo. Doskora nije dozvoljavala dostavu humanitarne pomoći.

„Al Shabaab i suše su jednaki“, kaže Fatuma Khalil koja je upravo stigla u Dadaab. „Nedužne ljude je prvo ubijala milicija (Al Shabaab), a sada ih ubija glad. Zbog toga smo izbjegli u Keniju“, kaže Fatuma.

U međuvremenu je i sama milicija zatražila pomoć i ponudila logističku podršku prilikom raspodjele hrane. Međutim, humanitarne organizacije ne vjeruju ovom obećanju. Stanovništvo na jugu Sudana je i dalje prepušteno samo sebi. Za humanitarca Jensa Oppermanna iz organizacije „Akcija protiv gladi“ je riječ o teškoj situaciji.

„Ako se katastrofa nastavi, imaćemo sličnu situaciju koju smo početkom osamdesetih vidjeli u Etiopiji. Riječ je o situaciji u kojoj se nalazi stanovništvo, situaciji koja često veoma teško pada humanitarnim organizacijama i njenim saradnicima. Patnja stanovništva je nezamisliva“, kaže Oppermann.

Potresne ljudske sudbine

Mnogi koji dođu u izbjeglički centar Dadaab pričaju o užasu. Neki su iznemogle rođake morali vratiti kući kako bi spasili vlastiti život. Majke pričaju da su im djeca zbog iznemoglosti umirala na putu za Keniju.

Allison Oman iz UNICEF-a radi u medicinskom odjelu u centru Dadaab. „Trenutno najviše dolaze žene i djeca. Djeca su u veoma teškom stanju. Pokušavamo ih što je prije moguće pregledati kako bi dobili neophodnu hranu“, kaže Oman. Međutim, saradnici humanitarnih organizacija ne mogu svima pomoći. Mnogi su već bili izgladnjeli i prije polaska na put u Dadaab.

„Nažalost, djeca umiru. Većinom u prva 24 sata. Ljudi odugovlače. Somaliju napuštaju kada zaista više ne ide. Nakon toga pješače po dvije ili tri sedmice i djeca postaju sve slabija. Smrtnost u centru se u posljednje vrijeme šesterostruko povećala”, priča Oman.

Niko ne može ni procjeniti koliko je ljudi na jugu Somalije već umrlo od gladi. Na osnovu priča izbjeglica, može se naslutiti samo najgore. Međutim, siguran broj će se znati tek kada prve humanitarne organizacije stignu u do sada blokirani region. Fafa Attidzah iz UNICEF-a kaže da je trenutno moguće sve izbjeglice snabdjeti hranom, ali da će za nekoliko sedmica početi nestajati sredstava.

„Ako ovakva situacija bude potrajala još dva ili tri mjeseca, onda ćemo i ovdje imati krizu. Ne možemo nahraniti ovoliki broj ljudi, pružiti im medicinsku pomoć, vodu i krov nad glavom”, žali se Attidzah.

Prvobitno je bilo zamišljeno da u izbjegličkom centru Dadaab bude smješteno 90.000 izbjeglica. Međutim, u centru ih se trenutno nalazi 400.000. Novopridošlice često mjesto traže izvan centra.

„Pobjegao sam od gladi u mojoj zemlji“, kaže Abdul Mohammed. „Ovdje sam tražio pomoć. Međutim, nisam pronašao mjesto i sada spavam napolju“, priča starac. U izbjeglički centar je dostavljeno 9.000 novih šatora. Međutim, to će uskoro biti nedovoljno.

Autor: Antje Diekhans/Mehmed Smajić

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić