Dali su Nijemci postali meta napada u Afganistanu?

Nakon posljednjeg slučaja koji se završio «Happy Endom», ostaje mnogo otvorenih pitanja. Moramo li se bojati da su Nijemci, obzirom na sve češće nasilničke akte na njih, postali posebna meta? Koje zaključke iz posljednjih slučajeva izvlače humanitarne organizacije? Trebamo li ostati ? Ukoliko da onda pod kojim okolnostima?

Nema sumnje: za dobre vijesti se brinu afganistanska policija i tajna služba koje su inače na lošem glasu. Međutim, još jedan dokaz po svemu sudeći dolazi sasvim slučajno. Buka koja se mogla čuti na video snimku otmičara, odvela je agente do njihovog skrovišta. Izuzetak od pravila je to što je akcija na oslobađanju, provedena noću, protekla u najboljem redu. To što su u akciji nepažnjom ubili jednog taksistu je ranije za afganistansku policiju bilo simtomatično. Na kraju krajeva, policija je loše naoružana, loše obučena i još uz to često i korumpirana.

Također nema sumnje da se Nijemci sve češće nalaze na meti terorista i različitih bandi. Međutim, taj utisak je pogrešan. Nijemci su žrtve nasilja koje je u porastu isto kao i kod drugih stranaca i velikog broja afganistanaca. Čini se da je 4.000 Nijemaca do jeseni imalo anđela čuvara. Događaji poslije toga su dokaz da se sigurnosna situacija pogoršala. Međutim malo je slučajeva sa značenjem da je on bio specijalno sumjeren prema Nijemcima. Također nema ni dokaza da su humanitarne organizacije postale ciljevi.

Nema sumnje da je povećani broj napada i otmica ograničio slobodu kretanja humanitarnih radnika. Međutim, oni još uvijek mogu raditi svoj posao. Naravno pod velikim mjerama sigurnosti i sa dosta više opreza nego ranije. Nesmije se prešutjeti da su žrtve nasilja u proteklih deset mjeseci i same činile greške.

U Njemačkoj, prije svega treba ostati smiren, kako u politici, tako i u javnosti, ali i u centralama humanitarnih organizacija. Panične reakcije mogu nanijeti mnogo štete. Ko se sada povuče iz Afganistana, afganistanskom narodu će donijeti još više bola, a mnogi napadači će to vidjeti ako ohrabrenje.