1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Dan žalosti u Sjevernoj Osetiji

Hermann Krause6. septembar 2004

Stanovništvo grada Beslana je u kolektivnoj žalosti. U stražnjim dvorištima kuća se skupljaju porodice u crnini. Na ulicama su parkirana auta koja ožalošćene prevoze do groblja. Toliko ih je da su ulice neprohodne. Na groblju još dramatičnije scene: majke i očeve, koji su izgubili svoju djecu, rodbina pridržava da bi se mogli kretati, glasni krikovi razdiru tišinu, plač i očajanje za koje nema utjehe. Rane su još svježe da bi se iko mogao suočiti sa neminovnom stvarnošću.

https://p.dw.com/p/AVDR
Krici majki su parali bolnu tišinu u Beslanu
Krici majki su parali bolnu tišinu u BeslanuFoto: AP

Osnovna škola je za stanovnike Beslana otvorena rana u kojoj je toliko djece, majki i nastavnika izgubilo život. Jučer ujutro su tenkovi odjednom nestali, a specijalne jedinice, koje su imale sasvim malo uspjeha, su se povukle. Dakle, neočekivano slobodan pristup školi, mjestu događanja, mjestu užasa. Fiskulturna sala je ruinirana, zapaljenja, izbombardirana. Od krova je ostalo samo još nekoliko zagorjelih drvenih greda. A kiša pljušti. Školski hodnici su izrešetani i u svakoj učionici se vide ostaci teških borbi. Na zidovima su rupe od metaka, sav namještaj je uništen a školske table izrešetane. U svom tom haosu se vide i nosila sa krvavim flekama i bezbroj čahura od metaka, ali i dječiji udžbenici, olovke, pribor za slikanje, ostaci prvog školskog dana koji je ovako užasno završen. Škola izgleda kao nakon bombaškog napada.

Do kasnih noćnih sati su ljudi nijemo stajali u izgorjelim prostorijama, tu i tamo se čuo bolni krik majki, a muškarci su pokušava shvatiti odakle je pucano i gdje su se teroristi bili zabarikadirali. Morali su imati ogromne količine municije i oružja. Pretpostavljalo se da su nekoliko dana prije unijeli zalihe u školu. Neko im je morao pri tom pomoći. Ljudi su govorili da su nevjerovatnije policajci bili potplaćeni, jer bi inače takvo nešto bilo neizvodljivo.

U očima Osetijanaca protivnik nije internacionalni terorizam, nego susjedni Inguši i Čečeni. Borbe između muslimana i hrišćana u Kavkazu, stari nacionalni konflikt, svi vjeruju u jedno: to su bili Inguši i Čečeni. Neki muškarci govore da će uzeti oružje i prijeći preko granice da bi osvetili svoju djecu. Ali gdje je i ko je protivnik? Je li čečenski terorist Schamil Bassajew, koji se krije u čečenskim šumama ili je neki drugi teroristički vođa?

Ljudi su bijesni i na rusku tajnu službu, koja ništa nije mogla spriječiti. Moskovski misnistri, kao i šef FSB-a, a i predsjednik Rusije Vladimir Putin, nisu u Beslanu. A Putin je iz cijelog svijeta dobio bezbroj telegrama saučešća. Od toga istinski ožalošćeni nemaju ništa.

Ljudi su beskrajno bijesni i na sopstvenu vladu. Zašto predsjednik Osetije nije pokušao pregovarati? Zašto se sakrio? Zbog čega su se otpočetka širile laži, između ostalih i laž o broju talaca? I što je najvažnije: Gdje se nalaze nepronađena djeca i odrasli? Ni danas nema odgovora.

I danas će se obaviti mnogobrojni ukopi. Počinje nova sedmica i čovjek se pita, kako se ljudi u Beslanu mogu ikad pomiriti sa proživljenim. Još dugo, dugo, oni neće moći živjeti normalnim životom.