Dan kada je pobjegao Šah

„Šah je otošao“ – naslov je koji je osvanuo u iranskim novinama. Na ulicama Teherana ljudi su slavili. Pripadnici različitih političkih grupa i pravaca, religiozni i nereligiozni – svi su slavili kraj jedne epohe. Bio je 16. januar 1979. godine.

Prethodno su šah Mohamed Reza Pahlavi i njegova supruga helikoptreom otputovali do zračne luke Mehrabad u predgrađu Teherana. Ukočenog izraza lica šah se oprostio od nekolicine svoji vjernih sljedbenika i najužih suradnika.

Doduše on je slutio da će njegov drugi put u egzil biti i posljednji, da se više neće vratiti. Sa sobom je ponio vrećicu zemlje iz domovine. Let je bio za Kairo. Nakon toga slijedi Odiseja koja šaha vodi u Maroko, Srednju Ameriku i SAD. Bivši prijatelj i saveznik nigdje nije bio dobro došao. Primio ga je samo u Egiptu predsjednik Sadat. U Egiptu i umire, 1980. godine, a u kairskoj džamiji Rifai je i pokopan.

Marioneta Zapada

1941. godine su Britanci su svrgnuli s vlasti njegovog oca i poslali ga u egzil. Mladi Reza Pahlavi je postao očev nasljednik. No, vrlo brzo je iranska opozicija počela s napadima na njega optužujući ga da je marioneta Zapada. Pahlavi se angažirao na tome da optužbe opovrgne. On je doduše sklopio Savez sa Zapadom protiv Sovjetskog Saveza (riječ je o jednom odbrambenom savezu koji je 1955. godine osnovan, a 1979. raspušten), ali je također polagao veoma veliku važnost na nezavisnost Irana od Zapada. Posebno je bio jasan kada je riječ o sukobu oko nafte. "Zašto biste vi, industrijske države Evrope, zarađivale više na osnovu poreza, nego mi na crpljenju naših prolaznih sirovina?“, pitao je Pahlavi.

Odgovor na to pitanje Šah je dobio nešto kasnije: onda kada je izabrani premijer Mohamed Mossadegh izvršio podržavljavanje svih udruženja koja se bave proizvodnjom nafte. Tada je naime šah prvi put bio primoran napustiti zemlju. 1953. godine je američka CIA obavila rušenje popularnog premiejra i omogućila šahu Pehlaviju povratak u Iran. Od tada je on bio još bliži SAD. On je sebe i Iran vidio ne samo kao najvažnijeg američkog saveznika, već uopće kao najmoćniju državu regiona. Kako bi pokazao jačinu zemlje naparavio je od Teherana najvećeg kupca oružja u regionu. Šah je - uz američku i francusku pomoć - postavio kamen temeljac za iranska atomska istraživanja. No, pri svemu tome Reza Pahlavi se bio udaljio od vlastitog naroda. Reforme koje je provodio bile su u religioznim krugovima kritizirane kao antislamske a u svjetovnim pak kao reforme koje nikuda ne vode.

Opozicija je ipak pojačala pritisak sve dok Šah pod sveopćim pritiskom nije popustio i otputovao iz zemlje. Sedmicu dana nakon što je napustio Iran u zemlju se iz Pariza vratio ajatolah Homeini. U martu je potom i zvanično proglašena Islamska Republika Iran.