Dan ujedinjenja Njemačke

3. oktobar prije 16 godina je bio dan radosti, bilo je to vrijeme optimizma i zastava ujedinjene Njemačke. Ovu zemlju je takvo raspoloženje zahvatilo ponovo tek za vrijeme proteklog svjetskog prvenstva u fudbalu. Euforija je ipak presušila i nije se prenijela i na današnji praznik. Fudbalska nacija se vratila prvobitno razočarenju. Prema rezultatima anketa dvije trećine Nijemaca ne vide 3. oktobar kao neki praznični dan.

Naime, uprkos ogromnih ulaganja istok ove zemlje je i dalje ovisan o pomoći zapada. Nezaposlenost je tamo dvostruko veća, a novim saveznim zemljama prijeti opasnost od demografske katastrofe. Sve više mladih napušta istok Njemačke u potrazi za poslom na zapadu.

To su problemi na koje država još uvijek nije pronašla odgovor. To je svjedočanstvo punoi negativnih ocjena za vladu, ali i opasnost za demokratiju. Upravo u taj vakuum upadaju desni ekstremisti. Već dugo oni ne nose kratke jakne, čizme i nemaju obrijane glave, nego se u društvo ponašaju kao dobročinitelji. Poruke koje oni prenose su i dalje neljudske, samo se prodaju u novom pakovanju. Na razočarenje većine Nijemaca, oni u tome imaju uspjeha. Pokazuje to ulazak stranke NPD u parlament u saveznoj zemlji Mecklenburg-Vorpommern.

Ima i pozitivnih primjera. Fabrika satova Glashütte i kompjuterska industrija u Drezdenu bilježe porast narudžbi. Uspon Angele Merkel na mjesto prve kancelarke u istoriji Njemačke pokazuje da za političara ne mora biti hendikep to što dolazi sa istoka. Zbog toga se 3. oktobar mora istaći kao pozitivan datum, jer proces ujedinjenja je uprkos svih problema priča o uspjehu.

Medjutim, stalno se izbjegavaju naučiti lekcije iz prošlosti, iz vremena DDR-a. DDR je bio nedemokratski režim, ali su i tamo postojale pozitivne stvari od kojih bi ujedinjena Njemačka mogla profitirati. Politika bi mogla preuzeti model brige za djecu koji je postojao u DDR-u. Tamo je postojalo dovoljno mjesta u obdaništima tako da su žene mogle bez problema ići na posao.

Nijemcima na istoku zemlje bi sigurno pomogao osjećaj da nije bilo pogrešno baš sve što su radili, a onima na zapadu bi pomoglo da zemljake ne vide samo kao primaoce socijalne pomoći i dalji korak ka jedinstvu.

Ipak, šta je to jedinstvo? Trebalo bi razmisliti i o, recimo, integraciji njemačkih državljana stranog porijekla. I oni su dio Njemačke, ali ima ih dosta koji osjećaju da nisu prihvaćeni. Dan ujedinjenja bi stoga mogao da postane dan kada ćemo se prisjetiti da je njemačka domovina ljudi različitih kultura, te da to predstavlja bogatstvo društva. Upravo u vremenima kada raste nepovjerenje zbog medjunarodnog terorizma, to bi bio istinski pozitivan znak i poruka o Njemačkoj kao državi koja je otvorena prema svijetu.