Danas godišnjica smaknuća Sadama Huseina

15. decembar 2003. Američki upravitelj u Iraku Paul Bremer, nije gubio vrijeme i okolišao kada je izjavio: „Imamo ga.“ Riječ je naravno bila o Sadamu Huseinu, tada već svrgnutom predsjedniku Iraka. Nekada najmoćniji čovjek Iraka, od tog dana je sjedio u zatvoru u blizini Bagdada, čekajući proces i izvjesnu smrtnu presudu.

Religiozni odgoj i raskošan život

Sadam Husein je odrastao u porodici svog ujaka, koji je na dječaka ostavio vrlo snažan utisak zbog svog nacionalizma, divljenja nacistima i mržnje prema Jevrejima. Malo je poznato da je bio vrlo religiozno odgojen, ali su njegovi govori u kojima je kasnije tražio kontakt sa islamom bili samo paravan za široke narodne mase.

Bio je ljubitelj škotskog viskija, kubanskih cigara, plavuša, te hvalospjeva onih koji ga okružuju. Njegov životni put je obilježen leševima koje je ostavljao iza sebe. Od ubistava komunista, do likvidacije konkurencije iz vlastite stranke, masovnih ubistva Jevreja, oficira palih u nemilost, ili članova vlastite porodice. Svaku sumnju u ispravnost takvih postupaka odgonio je riječima: „Radije ubij jednog nedužnog, nego da krivca greškom pustiš na slobodu.“

Vladavina totalitarizma i smrtna presuda

Totalitarni diktator je imao podršku Zapada, ali ljubav nije trajala predugo. Nakon invazije na Kuvajt, posebno su se pogoršali odnosi sa SAD-om: „Korijen agresivnosti američke administracije leži u želji da vlada svijetom i zalihama nafte“, Sadam Husein.

Iračkog predsjednika su godinama pogrešno procjenjivali – kako Zapad, tako i vlastiti narod. Nakon invazije i njegovog hapšenja uslijedio je sudski proces i smrtna presuda. Samo smaknuće je propraćeno skandalom.

Tajno načinjen snimak vješanja je pokazao da su ga izvršioci smaknuća vrijeđali, što je izazvalo osudu čak i u SAD-u.

Nakon smaknuća su šiiti plesali na ulicama, suniti odlazak Huseina poistovjećuju sa haosom i nasiljem. Njegov grob u Tikritu je danas mjesto hodočašća brojnih njegovih sljedbenika.