Dani sjećanja

U Drugom svjetskom ratu život je izgubilo 65 miliona ljudi. Nijemci su kraj rata doživjeli kao poraz, iako su mnogi poslije šest godina umiranja očeva, braće i sinova ipak osjetili olakšanje. U razrušenim gradovima ljudi su, poslije niza godina pod bombama, izašli iz skloništa. Ali to je za većinu Nijemaca bio dan poraza. Naročito za vojnike, koji su u zarobljeničkim logorima čekali da saznaju šta će s njima biti. Jedni su pušteni nakon kraćeg zarobljeništva, drugi su morali i po deset godina da provedu u sovjetskim logorima. Za saveznike – Ruse, Amerikance, Francuze, Engleze, Poljake, Holanđane, Kanađane, Belgijance – 8. maj je dan bezuslovne kapitulacije Njemačke i Dan pobjede. Potom, postoje žrtve „Trećeg rajha“ – Jevreji, homoseksualci, Romi, komunisti, socijaldemokrati, liberali, otvoreni ili potajni protivnici Adolfa Hitlera. Za sve njih je 8. maj dan oslobođenja iz koncentracionih logora, zatvora, prestanak ilegalnog života.

Promjena paradigme

Osmog maja 1985. prvi put jedan njemački predsjednik, Rihard fon Vajceker, kaže to što mnogi osjećaju, ali i misle. Osmi maj je bio dan poraza. Objektivno gledano, to je bio dan oslobođenja. Nijemci su se – htjeli to ili ne – otarasili nacističke diktature, Adolfa Hitlera i njegove partije, zločina nad Jevrejima, straha. Kraj rata je okončao ubijanje, kako na frontu tako i u koncentracionim logorima. Njemačka je pretrpjela poraz – ali nekoliko godina poslije strahota Hitlerove varvarske vladavine zemlja je dobila šansu da živi u slobodi i demokratiji. Barem u zapadnom dijelu. Na istoku je nastala Njemačka demokratska republika kao socijalistička „bratska“ satelitska država Sovjetskog saveza, u kojoj nije bilo demokratskih prava i sloboda. Godine 1990. dvije države ponovo su se ujedinile.

Nova samouvjerenost

Osmi maj 2015, sedamdeset godina poslije Drugog svjetskog rata. Ujedinjena Njemačka danas spada u najuglednije države svijeta. Njen demokratski društveni model, koji je socijalno usmjeren, ali i ekonomski ekstremno uspješan, atraktivan je širom svijeta. U posljednjoj deceniji zemlja je shvatila da drugi očekuju mnogo od nje – da preuzme vodeću ulogu u Evropi i važnu ulogu u svijetu. Ta uloga je rijetko vojne prirode, mada u međuvremenu i učešće u međunarodnim misijama nije rijetkost. Ta uloga je prije svega političke i ekonomske prirode. Njemačka ne nastupa bahato ali je sve više samouvjerena. Zbog toga je kritikuju na način koji Nijemcima, orijentisanim na konsenzus, zadaje bol. No, oni će morati da nauče da sa time žive.

Kraj i novi početak

DW podsjeća na kraj Drugog svjetskog rata, na kraj stravičnog ubijanja. Pričamo sa svjedocima kako su doživjeli taj dan. Ali, poslije 70 godina, posmatramo i razvoj naše zemlje, kako se odnosi prema sjećanju koje polako iščezava. Da li postoji nešto poput normalnog odnosa prema istoriji, pošto je od rata prošlo dosta vremena? Da li današnji Nijemci 8. maj doživljavaju kao dan oslobođenja – i zašto? Sjećanje na taj datum povod je da pogledamo unazad, na tadašnju Njemačku, ali još više da se posvetimo tome kakva je današnja Njemačka.