Demokratska Turska kao model za islamski svijet?

Njemačka štampa izražava nadu da bi demokratska Turska mogla postati model za islamski svijet. Tako «Tagesspiegel» iz Berlina smatra da je Turska na pravom putu:

«Izborom Guela za predsjednika, Turska ojačana izlazi iz krize. To znači da se Brisel mora osloboditi ideje, po kojoj bi se pitanje učlanjenja ove zemlje u Evropsku Uniju moglo riješiti samo od sebe. Turska će se Briselu već sama javiti. Ali i mnogi ljudi na Bliskom Istoku sa divljenjem gledaju na Tursku, kojoj je, kako se čini, uspio eksperiment povezivanja islama i demokratije.»

piše «Tagesspiegel». I «Handelsblatt» iz Duesseldorfa smatra da zemlja sa Bosfora može poslužiti kao uzor:

«Za Tursku je izbor Abdulaha Guela za predsjednika važna etapa na putu ka emancipaciji od vojske. To je ujedno i važan korak ka Evropi. Ali značaj Guel-ovog izbora za predsjednika prevazilazi ove okvire. To znači da je uslijedila demokratizacija najvažnijeg partnera Zapada u ovom komplikovanom regionu. Nastaje model, kojim bi se mogao pomiriti islam i moderni svijet i koji bi mogao imati uticaja na cijeli muslimanski svijet.»

piše «Handelsblatt» iz Duesseldorfa. «Frankfurter Allgemeine Zeitung» dodaje:

«U Turskoj je prethodnih godina došlo do kulturne revolucije. Takozvana «Kemalistička elita», koja je decenijama imala skoro neograničenu vlast, se od osnivanja Erdoanove AKP 2001-e godine, osjećala politički izazvanom. AKP je dugo godina bila na marginama a dijelom je tražila sebe i u radikalnom islamu Nečmetina Erbakana. Tim snagama su pripadali i premijer Tajip Erdoan i predsjednik Abdulah Guel. Oslobadjanje od tih stega i pokušaj da krenu umjerenim putem se, sasvin je izvjesno, sa interesovanjem posmatra u islamskom svijetu.»

zaključuje FAZ. «Aachener Zeitung» ipak smatra da nije odklonjena opasnost od puča:

«Postoji bojazan, da bi generali još jedanput mogli pogrešno shvatiti svoju ulogu čuvara Ustava. Guel, ljubazni političar i kosmopolita, morao bi i za vojsku biti prihvatljiva ličnost. Porijeklom doduše vjerski opredjeljen, on je ipak pragmatičan političar, umjerenih pogleda. Zapad rado s njim saradjuje i nije imao zamjerki na njegov rad u funkciji ministra. I komentari iz evropskih metropola i Brisela morali bi uticati na turske generale da razmisle.»

zaključuje «Aachener Zeitung».