1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Deportovani Bošnjaci iz Kozluka u razgovoru sa beogradskim novinarima

Ejub Štitkovac1. februar 2006

U prostorijama beogradskog Fonda za humanitarno pravo, sinoć je organizovan susret sa novinarima svjedoka na suđenju pripadnicima Teritorijalne odbrane Zvornika i njene jedinice «Žute ose», optuženih za deportaciju i ratne zločine nad Bošnjacima u ovom gradu i okolini 1992. godine.

https://p.dw.com/p/AUz5

Jedan od svjedoka, predsjednik Mjesne zajednice u Kozluku, Fadil Banjanović, je tokom dvodnevnog svjedočenja priložio krunski dokaz o deportaciji 1.800 Bošnjaka. Naime, on je pokazao naredbu sa visokog mjesta o progonu i deportaciji njegovih sunarodnika, potpisanu 28. maja. 1992. godine:

«U kojoj se decidno naređuje da se iseljavanje muslimanskog stanovništva mora biti organizovano i uvezano sa opštinama i da se preko njih vrši iseljavanje. Iseljavati se mjogu samo djeca i žene, a muškarci sposobni za borbu ostavljati u logorima radi zamjene. Ovo je član 6 naredbe kojom komandant, major Svetozar Andrić, u ime Vojske Republike Srpske, u ime komande Brigade naređuje komandantu Teritorijalne odbrane Zvornika, izvjesnom gospodinu majoru Marku Pavloviću, da započne iseljavanje, deportaciju bošnjačkog stanovništva, a muškarce da ostavlja u logorima. Ovo je neoboriv dokaz da je javno iseljavanje i deportacija bili organizovan metod i način ratovanja Vojske Republike Srpske».

Banjanović je dodao da je Svetozar Andrić, sada sa činom generala, savjetnik u Ministarstvu odbrane Srbije i Crne Gore. On tvrdi da se osjeća bezbjednim kao svjedok. Međutim, direktorka Fonda za humanitarno pravo, Nataša Kandić, dodaje da u Beogradu postoji posebna zaštita ovakvih svjedoka, ali da je problem kada se vrati u svoju sredinu. Pogotovo što se radi o graničnim područjima. Predsjednik Helsinškog odbora za Republiku Srpsku, Branko Todorović, kaže za Radio Dojče vele da je zaštita svjedoka regionalno, veoma teško i ozbiljno pitanje ne samo u ovom slučaju:

«Nas, takođe, može da zabrine i to što su svjedoci doslovno prepušteni jednoj nevladinoj organizaciji – Fondu za humanitarno pravo. To govori, prije svega, o 'povjerenju' žrtava, porodica žrtava u institucije. Tog povjerenja očigledno nema».

Svjedok Mevludin Lupić kaže za naš program da bi ovo kao i ostala suđenja u Srbiji za ratne zločine trebalo da otvori oči onima koji su jednostrano gledali na posljedice ratova na prostorima bivše Jugoslavije:

«Ja mislim da je ovo direktno suočavanje sa prošlošću. Međutim, postoji mali problem zbog toga što mediji malo govore o tome».

Primjedba skoro svih svjedoka jeste da bosansko-hercegovački mediji posvećuju malo pažnje ovom suđenju u Beogradu.