Gradonačelnica iz Brandenburga
13. novembar 2010Doručak je najvažniji ritual u kući Tiemannovih. Dietlind i Klaus-Peter Tiemann ustaju već u šest sati ujutro, kako bi sve pripremili. Sat kasnije kuhinja miriše na kafu, na stolu su poredane zemičke, marmelada, sir i salame. To jedan od malobrojnih momenata u kojem ovaj bračni par može da uživa zajedno u danu koji je pred njima.
Ali čak i za doručkom mora da se razgovara o važnim poslovnim terminima. Gradonačelnica često mora i uveče da prisustvuje važnim događajima. Njen suprug je prati kad god je to moguće. Stoga već za doručkom oboje uzimaju svoje elektronske kalendare i dogovaraju se o tome.
Uvijek spremna za nove izazove
"Ona je vrlo konsekventna. Kada ta sebi nešto zacrta onda to i slijedi do kraja", opisuje Klaus-Peter svoju suprugu. Vidi se da je ponosan na nju. Prije svega hvali njenu hrabrost da se upušta u nove stvari i ispituje vlastite mogućnosti. "Već je skakala s padobranom, s 3.000 metara visine", kaže on.
Odlučnost i probojnost je Dietlind već pokazala na svom poslu: Kada je preuzela vlast u Brandenburgu na rijeci Havel, grad je bio u očajnom stanju. U vrijeme bivšeg DDR-a, Brandenburg je bio industrijski grad sa skoro 100.000 stanovnika. Nakon ujedinjenja, brojna preduzeća nisu izdržala konkurenciju sa zapada i propala su.
Oko 20.000 ljudi se iselilo tražeći posao na drugom mjestu. Svuda su bili vidljivi znakovi propadanja grada. Vizija s kojom je Dietlind stupila na vlast, zvučala je pomalo utopijski: "Od Brandenburga na rijeci Havel napraviti najatraktivniji grad u saveznoj zemlji Brandenburg." Taj cilj ni danas nije izgubila iz vida.
Živjeti kao javna ličnost
Oko osam sati gradonačelnica kreće na posao. Na putu do vijećnice brojni ljudi je prepoznaju i pozdravljaju. Otkako je preuzela ovu funkciju privatni život i posao se ne mogu odvojiti jedan od drugog. "Za ljude koji ovdje žive sam jednostavno gradonačelnica. Na početku su, kada me sretnu u samoposluzi, pitali kako još imam vremena za tako nešto."
Odista, za gradonačelnicu je vrijeme dragocjena stvar. Svaka minuta je isplanirana. Sa jednog sastanka se ide na drugi. U minutama između, sekretarica je obavještava o važnim informacijama koje mora da zna. Često se preskoči i ručak, a jelo je često "u termin planeru" upisano tek za pola šest popodne.
Još uvijek drži tempo
"Nikada ne tražim od drugih više nego što tražim od same sebe." To je jedno od temeljnih pravila kojih se gradonačelnica drži. Potvrđuju to i njeni saradnici. Sama procjenjuje rezultate svog rada na osnovu programa od deset tačaka, koji je usvojila na početku obavljanja ove funkcije. Svake godine pravi bilans postignutog.
A taj bilans izgleda ovako: nezaposlenost se prepolovila, priliv od poreza u gradsku kasu se skoro učetverostručio, u gradu niču nove prodavnice. Ipak, nema namjeru da se odmara na lovorikama. Dietlind Tiemann, naime, ima namjeru da se kandiduje za još jedan mandat.
Autor: Blagorodna Grigorova / Azer Slanjankić
Odg. urednica: Marina Martinović