1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Dijalog na prekretnici

Ivica Petrović
13. juni 2018

Briselski dijalog Beograda i Prištine trenutno je u ćorsokaku i njegov nastavak je neizvjestan. Najavljuje se i novi tip dijaloga. DW analizira da li je moguć nekakav „Rambuje 2“ o Kosovu.

https://p.dw.com/p/2zNk8
Boykottdrohungen gegen EU-Westbalkan-Gipfel
Foto: picture alliance/dpa/AP/V. Kryeziu

Vrh vlasti u Srbiji daje protivrječne izjave. Tako se u jednom danu od državnih zvaničnika može čuti kako je dijalog do kraja juna neizvjestan, da bi zatim predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao kako do kraja juna očekuje nastavak dijaloga s Prištinom.

U svakom slučaju, u Beogradu se ocjenjuje da je sve neizvjesno zbog nepredvidljivog ponašanja Prištine i da je sada pitanje o čemu se uopšte može razgovarati, i da li je moguć bilo kakav dogovor. Ako nema pomaka u dijalogu, šta je svrha svega, kaže tim povodom Milovan Drecun, predsjednik Odbora za Kosovo Skupštine Srbije.

Tri varijante razvoja događaja

Zvanični Beograd, dakle, smatra da je dijalog na prekretnici – i s tom ocjenom se slaže i politički analitičar Dragomir Anđelković. On za DW navodi kako „Priština nije realizovala ništa od onoga što je dogovoreno. Nekako se dijalog razvija tako što samo Srbija daje ustupke, i stoga lično ne vidim kako bi dijalog mogao da se nastavi ukoliko se ne realizuje ono što je već dogovoreno u Briselu, a to je prije svega Zajednica srpskih opština".

Do sada smo imali neku vrstu simuliranja dijaloga, u kojem je Srbija za svako poglavlje u evropskim integracijama davala nešto, dodaje Anđelković, ali se sada došlo do crte kada Beograd u tome ne može više dalje da ide ukoliko se sa albanske strane ne ispoštuje ono što je prethodno dogovoreno.

Priština, 26.3.2018: Privođenje Marka Đurića
Priština, 26.3.2018: Privođenje Marka ĐurićaFoto: picture-alliance/dpa/AP Images/V. Kryeziu

Briselski dijalog na raskrsnici vidi i Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose. Odatle postoje dva puta, jedan je nastavak dijaloga i potpisivanje pravno obavezujućeg sporazuma Beograda i Prištine, a drugi su lokalni etnički sukobi i nastavak napetosti, smatra Janjić.

„Ali, postoji i treća varijanta razvoja događaja, a to je da se Briselski format potpuno raspadne i propadne sve što je do sada urađeno. To bi značilo da se onda traže neki drugi mehanizmi, bilo da su to neka jednostrana rešenja ili dugoročnije odlaganje puta Srbije u Evropsku uniju, a možda i neka drastičnija rešenja“, upozorava Janjić.

(Ne)moguć Rambuje 2?

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić sa svoje strane već najavljuje nekakav novi tip dijaloga Beograda i Prištine. U tom smislu dosta se govori o uključivanju u dijalog Rusije i Amerike. Prema riječima Dragomira Anđelkovića, to bi možda značilo „uključivanje i onih centara moći koji mogu da garantuju da će Priština ispuniti ono što je s njom dogovoreno. Srbija nema posla samo s Prištinom, već i sa ključnim zapadnim silama koje mogu da pritisnu Prištinu ako hoće. Oni to do sada nisu radili. Čini mi se da bi se na taj način skinula zavjesa, da bi prestalo prebacivanje odgovornosti na Prištinu i da bi oni koji zapravo donose odluke morali da u tome učestvuju, i da ih to i obavezuje“, napominje Anđelković.

Dosta pažnje je u Beogradu posvećeno i spekulacijama da bi se kosovski problem na kraju mogao rješavati na nekoj konferenciji, poput recimo one u Rambujeu. Međutim, Dušan Janjić napominje da je ovdje riječ o zloupotrebi starih naziva za nove i drugačije stvari. Janjić objašnjava ključnu razliku između Rambujea i kosovskog problema danas. „To je zapravo maštanje o ponovnom pokretanju Kontakt grupe za Balkan, da će Rusija sjediti za pregovaračkim stolom, i da će njena ojačana uloga pomoći Srbiji. Rambuje, ali i Dejton, organizovani su u vrijeme oružanih sukoba. Rata sada nema i rat se neće dozvoliti. Pored toga, tada je Rusija imala punu saradnju sa Zapadom, što sada više nije slučaj, i Rusiji uopšte ne odgovara da se u to uključuje. Rusiji više odgovara izazivanje krize, upravljanje krizom, povremeno zaoštravanje, i da proda malo svoje stare tehnologije“, kaže Janjić.

Sa druge strane, Dragomir Anđelković smatra da bi jedino nekakav dogovor velikih sila mogao dovesti do pozitivnih rezultata. Anđelković dodaje da su u Rambujeu već bile postavljene neke smjernice od strane Zapada, da je Rusija to pratila i da je Srbija bila izložena pritisku. „Mislim da su sada takva konferencija i takav model nemogući. Moguće je samo ukoliko se Zapad i Rusija oko nečega dogovore, pa da onda zajednički izvrše pritisak na srpsku i albansku stranu da to prihvate. To mi ne djeluje realno i ne vidim da je Zapad spreman na takvu vrstu dogovora", ocjenjuje Anđelković.

Mitrovica: mjesto ubistva Olivera Ivanovića
Mitrovica: mjesto ubistva Olivera IvanovićaFoto: DW/DW/Marjan Ognenovski

Loša bezbjednosna situacija

Osim zastoja u pregovorima, protekli period obilježili su i napadi na Srbe i njihovu imovinu na Kosovu. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić smatra da je reč o koordinisanoj i isplaniranoj akciji, i da ti napadi nisu slučajni. Predstavnici Srpske liste susreli su se i s ambasadorima Kvinte, ali su naglasili da nisu zadovoljni njihovim odgovorima.

Dušan Janjić smatra da je tu riječ o više vrsta događaja. „Imamo za početak obračune bandi. S jedne strane bi srpske vlasti morale da objasne zašto mladi ljudi iz Leskovca kradu po Gračanici i zašto se sve to stavlja u isti koš s eventualnim etničkim incidentima? Da li je sada cilj da se, nakon sjevera Kosova koji je već destabilizovan posle ubistva Olivera Ivanovića i hapšenja Marka Đurića, destabilizuje i Gračanica? Bezbjednosna situacija zaista je katastrofalna, ali sve to ne bi trebalo da sprečava međunarodne predstavnike da budu pripravni i da reaguju“, ističe Janjić.

Dragomir Anđelković primjećuje da svi ti incidenti „nisu prava pretnja već psihološki pritisak na Beograd. Jer, Albanci 2004. godine tokom pogroma Srba nisu imali svoju kvazi-državu i mogli su tako da postupe. Kada bi danas tako nešto uradili, praktično bi priznali da je Kosovo zona bezakonja. Mislim da to stoga neće eskalirati, jer bi se albanskoj strani to vratilo kao bumerang“, zaključuje Anđelković.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android