Diskriminacija bolesnih

Hana i Madlen Riter su bliznakinje. One sa svojim roditeljima žive u jednom gradiću na jugu Pensilvanije. Tamo sve izgleda idilično, ali izgled vara. Ono što su ove dvije 14-godišnje djevojčice doživjele proteklih godina, dovoljno je za dva života. Kada su imale četiri godine, obje su oboljele od leukemije. Osam mjeseci su se u bolnici borile protiv kancera, dok se nije pojavio jedan davalac matičnih ćelija iz Njemačke. To za njih još nije značilo ozdravljenje. „Naravno da se terapija ne završava kada se napusti bolnica. I van bolnice morate da se bavite bolešću."

Posljedice kobne

Hemoterapija i zračenja su negativno uticali na rast djevojčica. One su do danas ostale upućene na skupe lijekove. One u američkom zdravstvenom sistemu važe kao pacijentkinje visokog rizika. Ljudi koji su bolovali od nekih bolesti nisu rado viđeni kao klijenti društava za zdravstveno osiguranje. Zdravstvena reforma predsjednika Obame zabranjuje diskriminaciju djece koja su bila bolesna. Ako najviši sud proglasi ovaj zakon protivustavnim, za sestre Riter bi to moglo biti kobno. “Ima društava za zdravstveno osiguranje koja osiguravaju i pacijente koji su već oboljevali. Ali, za to uzimaju mjesečne iznose kakve ljudi nisu u stanju da plate. Govorim o hiljadama dolara."

Jedini izlaz je privatni stečaj

I zdravstveno osiguravajuće društvo porodice Riter tražilo je veoma visoke mjesečne iznose i posebne doplate. Dok su se bliznakinje borile protiv raka, nije bilo podrške države. Njihova porodica je pola godine provela jedva sastavljajući kraj sa krajem.

"Najprije potrošite ušteđevinu i unovčite sve što možete, na primjer, akcije. I kada Vam više ništa drugo ne preostane, jedini izlaz je privatni stečaj."

Otkako su joj kćerke oboljele, ova majka se aktivno zalaže za humaniji zdravstveni sistem. Hana i Madlen su prisutne kada ona drži govore ili objašnjava svoje akcije. Ali, velike su rezerve prema Obaminoj reformi zdravstva. Malo manje od polovine stanovnika SAD je protiv zakona koji predviđa obavezno zdravstveno osiguranje za sve Amerikance. Oni odbacuju i princip solidarnosti koji je nametnula država, prema kome zdravi plaćaju za bolesne. Pri tome su i bolnice već i sada često primorane da u hitnim slučajevima primaju i ljude koji nemaju zdravstveno osiguranje. Novi zakon bi mogao da zdravstveni sistem učini i jevtinijim. Jer, on od osiguravajućih društava traži i da tačno navode kuda ide novac. 85 odsto mjesečnih doprinosa bi trebalo da se iskoriste za plaćanje terapije a ne za administraciju ili plate menadžera.

Autor: Antje Binder / Saša Bojić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić