Djevojčica sa Schindlerove liste

Čak i najpobožniji Jevreji se danas osim bogu, mole za dušu Oskara Schindlera, kaže Stella Müller-Madej i dodaje.

"Za biološko postojanje zahvaljujem svojim roditeljima, drugi život mi je poklonio Oskar Schindler."

Put Stelle Müller-Madej do Schindlerove fabrike, gdje je u relativnoj sigurnosti provela zadnjih devet mjeseci rata, bio je dug. On je vodio od jevrejskog getoa u Krakovu, preko dva koncetraciona logora u Plaszovu i Auschwitzu, gdje je čudom izbjegla smrt. Imala je samo devet godina kada je izbio rat. Kada je rat bio gotov, imala ih je petnaest i nije mogla ni zamisliti kako izgleda život na slobodi.

Stella Müller-Madej je svoj, kako ga naziva drugi život shvatila kao obavezu. Obavezu koja za cilj ima očuvanje sjećanja na sve one koji su pred njenim očima maltretirani, ustrijeljeni ili ugušeni u gasnim komorama. Ona sama je likvidaciju izbjegla tako što je u koncentracionom logoru Plaszow dospjela na takozvanu Schindlerovu listu.

"Čuli smo kako neki Nijemac u svojoj fabrici ima logor gdje se s ljudima postupa bolje, gdje ih se ne maltretira i gdje nisu gladni. Za nas u koncentracionom logoru je bilo nepojmljivo da takvo mjesto uopšte postoji."

Stella, njeni roditelji i njen brat bivaju uvršteni na Schindlerovu listu zahvaljujući slučajnosti, jednoj od mnogih koja im je spasila život. Na taj način su spašeni brojni Jevreji. Oni su u relativnoj sigurnosti radili u Schindlerovoj fabrici, a sam Schindler se za to pobrinuo ulažući ne samo svoj ugled i svoju sigurnost, nego i svoju imovinu. Za rastanak je od svojih štićenika na poklon dobio prsten sa ugraviranom rečenicom iz Talmuda: ko spasi jedan život, kao da je spasio cijeli svijet.

"Bili smo iznenadjeni zbog svakog sata i dana koji preživjeli. Znali smo da smo već bili osudjeni na smrt. Mi nismo imali pravo na život."

Stella Müller-Madej kaže da ne krivi mlade generacije Nijemaca za djela njihovih očeva i djedova.

"Dugo je trajalo, ali danas sa dubokim vjerovanjem kažem kako nove generacije Nijemaca ne smatram potencijalnim neprijeteljima."

Ono što je brine jeste to da pojedini omladinci, ne samo u Njemačkoj, obožavaju vladavinu Hitlera. Možda je jedan od razloga za to, kaže Stella Müller-Madej, što se 60 godina nakon rata malo pažnje poklanja tome da se novim naraštajima prenese koliko nemjerljivih patnji je ljudima u cijelom svijetu nanijela baš ta vladavina.