Došla da ostane - bosansko-hercegovačka književnost na njemačkoj kulturnoj sceni

Dževad Karahasan, Miljenko Jergović, Saša Stanišić ili Dragoslav Dedović - prije rata gotovo nitko u Njemačkoj nije znao imena ovih b-h autora. To i ne čudi - oni su pisali mali ili nikako, a ono šta je i postojalo nije bilo prevedeno. U međuvremenu se radi o uglednim piscima, dobitnicima brojnih nagrada, čije se knjige objavljuju u velikim tiražima. To nije slučajno, objašnjava Sigrid Löffler, jedna od najuglednijih i najutjecajnijih njemačkih književnih kritičarki i urednica berlinskog časopisa Literaturen:

"Ti autori imaju temu. Oni imaju važnu temu, doživjeli su strašne stvari. Oni imaju o čemu pripovijedati."

Rat je umnogome odredio i njihovu biografiju i njihovo pisanje, jednako kao i sudbinu čitave generacije. Oni pišu o ratu da bi razumjeli što se i zašto dogodilo, da bi ga na taj način prevladali, smatra Löffler. U međuvremenu su u Njemačkoj i Austriji objavljene mnoge knjige, i čitava percepcija Balkana se time promijenila:

"Po mom mišljenju vrlo je važno da smo u međuvremenu naučili da postoje srpski autori, i hrvatski, te autori iz BiH, i da oni svi imaju različit pogled na zbivanja i to područje. A važno je i da vidimo da postoje različite generacije. Dževad Karahasan primjerice, piše drugačije nego mlađi autori, recimo Jergović. Sada, kada su tekstovi prevedeni, smo mi kao njemački čitaoci u stanju te različite glasove razlikovati. To nam pomaže da dobijemo diferencirani pogled na Balkana."

Ti autori,međutim, napominje Löffler, nisu samo kronisti rata. Oni nisu zanimljivi samo kao izvještači o raspadu jedne zemlje, već i kao autohtoni umjetnici:

"Oni privlače pažnju ne samo kao interpreti tog strašnog rata, već kao autori koji imaju svoj vlastiti izraz, svoje vlastite teme i vlastitu estetiku."

Mnogi autori iz BiH su tokom rata napustili zemlju, i sada žive u inozemstvu. Oni imaju različite domovine, njihovo iskustvo u doslovnom smislu nadilazi granice. Kada pišu na njemačkom jeziku, oni donose novi vjetar na ovdašnju kulturnu scenu, poput primjerice vrlo hvaljenog mladog autora Saše Stanišića, čija je knjiga "Kako vojnik popravlja gramofon" dobila više nagrada i pravi je hit u Njemačkoj:

"Po mom mišljenju su najinteresantniji i najuzbudljiviji impulsi u suvremenoj njemačkoj književnosti došli upravo od strane autora koji se nalaze na marginama. Mladi Stanišić je svakako jedan od njih. On je čovjek koji mijenja jezike, i koji se sa svojom čitavom jezičkom prtljagom doselio u njemački jezik."

Autori koji prelaze granice, jezički i kulturni migranti, donose nove ideje, unose nove perspektive u rutinirani pogon proizvodnje književnih tekstova u Njemačkoj. Zbog toga njima treba posvetiti posebnu pažnju, smatra Sigrid Löffler. A u ovom sve bržem digitalnom svijetu je pažnja nešto što dobija sve veću vrijednost.