Došli da bi ostali: Priznavanje diploma u Njemačkoj

Kafić na periferiji Kelna. Za barom je Slobodanka Papac. Kontroliše ima li dovoljno pića, pere pivske čaše. Pripremiti kafanu za večernji posao za nju je rutina. Posao joj pričinjava zadovoljstvo kaže ova 44-godišnjakinja. "Ovaj kafić je poput dnevne sobe za mnoge ljude. I za mene, kada radim. I dobro je što je tako." Slobodanka je Srpkinja iz Bosne i po zanimanju je građevinski tehničar. Prije šest godina došla je u Keln zbog svog muža Nijemca. "Kada sam došla u Njemačku očekivala sam nešto sasvim drugo. Željela sam osnovati familiju, pokušala sam dobiti dijete. Dovoljno mi je bilo posla i karijere. Ali, to se jednostavno nije desilo.“

Slobodanki se nije ispunila želja za djetetom. Ispred nje je crveni fascikl, a u njemu svjedodžbe, preporuke, prevodi dokumenata. To je trebalo da joj pomogne da u Njemačkoj nađe posao u svojoj struci. U indistrijskoj i trgovačkoj komori Njemačke predala je molbu za priznavanjem diplome. Time je ona jedna od prvih, koji koriste prednosti novog Zakona o priznavanju diploma.

Svaki stranac u Njemačkoj ima pravo na priznavanje diplome

Svaki stranac koji živi u Njemačkoj, neovisno iz koje zemlje dolazi, ima pravo da podnese molbu za priznavanjem diplome. Stručnim žargonom ona bi se mogla svrstati u "Fehl-Allokation", što ništa drugo ne znači nego da Slobodanka obavlja posao koji je ispod njenih stručnih kvalifikacija. Njeno neiskorišteno znanje i poslovno iskustvo eksperti nazivaju "neiskorištenim ljudskim kapitalom". Sada bi se to trebalo promijeniti. Ona sada pokušava da ostvari pravo, koje je ranije samo rijetkima bilo dostupno", kaže Gregor Berghausen, šef za obrazovanje i doškolovavnje pri Industrijskoj i trgovačkoj komori Njemačke. "Naročito ako ste bili iz zemlje koja nije član EU, onda ranije skoro da niste imali prava na priznavanje diplome."

Ni migrantima iz EU nije bilo lako

Ali, ni stručnjacima iz EU, nije bilo lako. Grčki kafić u Kelnu. Ovdje je kao konobarica radila farmaceutkinja Simoni Peloriadu iz Grčke. Ova 26-godišnjakinja sada sjedi u bašti kafića, ali ako gost. Prije godinu dana je stigla u Njemačku. Završila je studij farmacije i u Njemačkoj je željela raditi kao apotekarka. "Niko od mojih poznanika nija znao šta se dešava. Jedni su mi govorili Grčka pripada EU, ti to lako možeš riješiti, drugi su me ubjeđivali da moram polagati treći državni ispit."

Tek joj je jedna Bugarkinja, koju je upoznala u apoteci, dala pravu adresu, na koju se može obratiti. Onda je odbijen prevod njene diplome. Lista prevodilaca i sudskih tumača pokazala se pogrešnom, njena dokumenta su se izgubila. Proces priznavanja postao je prava mora. I to će se sada promijeniti. Od decembra 2012. proces priznavanja ne smije trajati duže od tri mjeseca. To predviđa dodatna klauzula u zakonu. Tako je Grkinji Simoni priznata diploma. Mjesec dana kasnije počela je da radi u svojoj struci. Jer i apotekarska branša pati od hroničnog nedostatka radne snage. Klaus Jürgen Bade, predsjedavajući Vijeća njemačkih fondacija za migraciju i integraciju kaže: "Počela je potraga za najboljim mozgovima. Stoga je dobro što smo se potrudili da dobijemo kvalifikovane ljude i njihove diplome što brže priznamo. . "

Još je rano ocjenjivati efikasnost novog zakona. Simona i Slobodanka samouvjereno pričaju o svom obrazovanju. One znaju da znanjem, koje su stekle, mogu da daju doprinos njemačkoj ekonomiji. Naravno kada se priznaju njihove diplome. A od aprila 2012 na to imaju i zakonsko pravo.

Autor: Janosch Delcker / Jasmina Rose

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina