Doživotna robija za 90-godišnjeg nacistu
11. august 2009
Presuda je bila iznenađujuća. Odbrana je bila uvjerena da će se slučaj drugačije odvijati. Jednom od njegovih advokata u momentu izricanja presude je nakratko pozlilo. Predsjedavajući suda Manfred Gecl (Götzl) čitav sat je obrazlagao presudu. Kada su u ljeto 1944. partizani iz zasjede ubili dvojicu vojnika iz njegove jedinice, Šojngraber, tada mladi poručnik u bijesu je priznao svojim vojnicima da će se osvetiti. Državni tužilac Hans-Joahim Luc (Joachim Lutz):
„Motiv je bio osvetiti se za smrt svoja dva vojnika. Jer, on je poslao svoje vojnike na zadatak na kojem su poginuli. To je htio osvetiti. A u odmazdi su stradali nevini civili.“
Svjedok tada petnaestogodišnji mladić
Njemačke trupe su 1944, u toskanskom selu, ubile jednu stariju ženu i tri muškaraca na ulici, a zatim natjerali 11 preostalih mještana u jedan ambar koji su digli u vazduh. Jedini preživjeli tog masakra bio je 15-godišnji mladić, koji je sada bio svedok tokom suđenja Šojngraberu.
Italijanski vojni sud nedavno je u odsustvu osudio Šojngrabera takođe na doživotnu robiju. Šojngraber je odbacio sve optužbe, tvrdeći da je predao zarobljenike vojnoj policiji, i da nije znao šta se sa njima nakon toga dogodilo. Državni tužilac Hans Joahim Luc kaže:
„Prošlost je stigla okrivljenog. Na kraju krajeva mi smo zadovoljni da su zločini kojii su počinjeni u prošlosti danas kažnjeni.“
Kazna je u poznim kaznama sekundarna
A to što je i njemački sud donio za Šojngrabera istu presudu za porodice žrtava znači mnogo, rekla je jedna od zastupnica tužbe Gabrijela Hajnike (Gebriele Heinicke).
„To je trebalo pojasniti. Takođe i pogledati u lice osobe koja je odgovorna i vidjeti kako preuzima odgovornost. Kazna koja stigne nekog u tim godinama je sekundarna.“
Bivši nacista, nakon završetka Drugog svjetskog rata, živio je kao slobodan čovjek u gradiću nedaleko od Minhena, Otoburnu. Imao je radnju sa namještajem, učestvovao u marševima njemačkih veterana, a nedavno je primio i nagradu za angažovanje u gradskoj vlasti.
Autor: Svetozar Savić (dw/ag)
Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić