Dobar početak

Angela Merkel u Berlinu je skicirala ciljeve svog četvrtog mandata i održala govor kojim je označila novi početak. Očekivanja nisu bila veoma visoka. Na kraju krajeva, njemačka kancelarka nije ni poznata kao talentovana retoričarka, nego je prije prepoznaju po njenoj trezvenoj pragmatičnosti. Zbog toga niko nije ni očekivao strastveni signal za početak.

Ali čini se da je danas više strasti u politici važno i o tome se čuju priče sve do kancelarskog ureda. Duh vremena je postao drugačiji i politika se manje oslanja na konsenzus.

Mnoge stvari su pogrešno urađene

Stoga je bilo pravilno da Merkel situaciju u Njemačkoj opisuje sa neuobičajenom samokritikom – i to već na samom početku svog obraćanja. Zemlja je podijeljena i polarizovana, puna briga i strahova, rekla je Merkel. Njena poznata rečenica „Uspjet ćemo!" na vrhuncu izbjegličke krize postala je „tačka kristalizacije ove rasprave".

Ono što je također bilo dobro je da je ona podsjetila na to koliko dugo je međunarodna zajednica – Merkel tu sebe ne isključuje - zatvarala oči na posljedice rata u Siriji i susjednim zemljama. Nisu se željele vidjeti izbjeglice u ogromnim izbjegličkim kampovima i njihov težak položaj. I da se Njemačka oslanjala na „neprikladan Dublin sistem" u EU. U nadi, da izbjeglice ipak neće doći do Njemačke.

Ovaj istorijski pogled unazad je bio pravilan. Jer, činjenice mogu umiriti duh. Same emocije ne pomažu i ne vode naprijed.

Hrana za populiste?

Međutim, Merkel mnoge stvari nije rekla. Nije rekla to da je Njemačka tog ljeta 2015. godine raspravljala i o zatvaranju granica. Dakle ipak je postojala alternativa za njeno otvaranje granica. Nije rekla da je izbjeglička politika bila ta koja je podijelila Evropu. Zbog toga je na to podsjetio šef poslaničkog kluba AfD-a Alexander Gauland u svom odgovoru Merkelovoj.

U „cijeloj istini" o kojoj je govorila Angela Merkel nedostajala je možda jedna riječ izvinjenja. I to „izvini" je trebalo pripadati žrtvama terorističkih napada u posljednje dvije godine, koji su počinjeni od strane izbjeglica. Merkel je barem govorila o ovim događajima. Baš kao što je otvoreno govorila i o greškama politike integracije iz proteklih decenija i tome da su rezultati te politike doveli do stvaranja paralelnih društava i kriminalnih struktura u migrantskih krugovima. Kao i to da je izbjeglička kriza bila okidač za ove greške.

Gauland je čak predbacio Angeli Merkel da je htjela da skrene pažnju sa nekih grešaka. Ali i ova istorijska digresija u govoru Merkelove bila je dio važne analize.

Merkel: „Njemačka, to smo svi mi"

Neuobičajen ton u obraćanju Merkelove dala je još jedna stvar, a to je činjenica koliko je ona borbeno branila svoju politiku. Dok je govorila o napadu bojnim nervnim gasom u Velikoj Britaniji i tome da mnogo toga upućuje na Rusiju došlo je do jednog kritičnog momenta. Merkel je zajedljivo kontrirala: „Bilo bi mi drago kada ne bih morala spominjati Rusiju. Ali okretati glavu od dokaza - ne ide." Merkel je priznala da je rješenje dizel krize jednako „kvadraturi kruga". Ili da je 8.000 novih radnih mjesta za njegovatelje starih lica samo kap u moru. Želja da se politika ne samo proda, nego da ona bude što je moguće transparentnija – to bi moglo biti sredstvo protiv populizma.

Sve u svemu jedan dobar početak: jer riječ je o puno toga. Treba se povratiti političko povjerenje – ne samo za pojedine stranke, nego za čitav sistem. Upravo zbog tog pomirenja zaključna rečenica u govoru Merkelove bila je zlata vrijedna: „Njemačka, to smo svi mi!". Mogla je ona to reći i sa više osjećaja i zanosa, ali njen kancelarski mandat ipak je tek počeo.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android