Dobrodošla Hrvatska!

„Dobrodošla, Hrvatska, u Evropsku uniju. Dobro je što Unija od 1. jula prima novu članicu u svoje redove““ Da je sada 2004. godina, kada je u uniju uz veliko slavlje primljeno deset novih članica, ova srdačna dobrodošlica bi vjerovatno bila nešto što se podrazumijeva samo po sebi. Međutim, usred krize eura novo proširenje unije propraćeno je zabrinutošću i skepticizmom. „Da li je Hrvatska novi grob za milijarde eura?“, glasio je nedavno populistički naslov u listu Bild i tako širio nove strahove od procesa proširenja. Neki Hrvatsku doživljavaju kao korumpiranu i nacinalistički nastrojenu, kao državu čija nedavna ratna prošlost još uvijek kao posljedicu ima hladne odnose sa Srbijom.

Političari Hrvatske su svjesni da je splasnula euforija zbog proširenja EU, te da će ulazak novih članica proteći bez velike pompe i skoro neprimjetno. Politička elita u Zagrebu pragmatično i trijezno konstatuje da još dosta toga ima da se uradi kako bi se dostigli standardi EU. To se prije svega odnosi na zaostalu privredu, na strukturalne reforme javne uprave i na borbu protiv korupcije.

Perspektiva članstva u EU motor reformi

Međutim, ova opravdana samokritika ne smije da stavi u drugi plan to da je Hrvatska proteklih godina ostvarila veliki napredak. Tako je Evropska komisija nedavno pozitivnim ocijenila uspjehe u borbi protiv korupcije, što se nije desilo u slučaju Bugarske i Rumunije, koje su već članice unije. Konstruktivna saradnja sa Haškim tribunalom se također posmatrala kao bitan doprinos ulasku u Uniju. Hrvatska je danas, za razliku od nacionalistički obojenih prvih godina njene nezavisnosti, otvorena, tolerantna i pravna država. Do svega toga ne bi ni došlo da nije bilo pristupnih pregovora. Tek je perspektiva članstva u EU bila motor koji je pokrenuo reforme. Proces pristupanja EU bio je katalizator koji je ubrzao demokratizaciju te zemlje. To ne bi smjeli da zaborave protivnici procesa proširenja, kada kažu kako bi Unija trebalo prvo da se konsoliduje, a tek potom da prima nove članice.

Osim toga, proširenje Njemačkoj donosi više koristi nego troškova. Pokazalo se da je proces proširenja imao pozitivne efekte na njemačku izvozno orijentisanu privredu. Nisu se ostvarila predviđanja kako će to kao posljedicu imati i juriš nezaposlenih na tržišta rada u starim članicama Unije.

Vrata ostaju otvorena za druge

Ne treba ispustiti iz vida i odlučujući aspekt, koji je potpuno izvan ekonomskih razmišljanja o prednostima i manama proširenja. EU je i mirovni projekat, pokrenut kao odgovor na stravične posljedice Drugog svjetskog rata. Strategija proširenja Unije na države Zapadnog Balkana je instrument za osiguranje mira na tim prostorima. Kod Hrvata još uvijek postoje živa sjećanja na rat i oni poznaju krhkost mira. To iskustvo može ojačati ideju ujedinjene Evrope.

Ulazak Hrvatske u EU je veliki korak i za njene susjede, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Hrvatska preuzima funkciju uzora drugim državama kandidatima i može da bude motor pomirenja. Ulazak ove zemlje u EU stoga bi trebalo da bude ohrabrenje ostalim državama Zapadnog Balkana da ne zapostavljaju reformske procese, čak i ako je put ka Uniji dug i pun prepreka. Bundestag je svojom odlukom o davanju zelenog svjetla za početak pristupnih pregovora Srbiji uputio jasan signal. To je potvrda da se evropska solidarnost ne zaustavlja na vanjskim granicama EU. Dobrodošlica Hrvatskoj stoga ne bi trebalo da bude posljednja koja je izrečena.

Autor: Verica Spasovska

Odgovorni urednik Azer Slanjankić