1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Dobrodošli, dok možete plaćati!

Rolf Wenkel23. maj 2014

Izgleda da je i najgluplji Nijemac do sad uspio shvatiti kako zemlja treba doseljenike. Ali dolazi li to iz srca ili je to tek puka gospodarska računica, pita Rolf Wenkel u svom komentaru?

https://p.dw.com/p/1C4z7
Foto: DW/A. Herrberg

Zapravo je već smiješno: ekonomisti iz čitavog svijeta optužuju Njemačku zbog njene jednostrane orijentacije na izvoz jer, kako se govori, ona blokira gospodarski razvoj u ostatku Europe. Političari se žale kako Njemačka, osobito zemljama juga europske monetarne unije, nameće mjere štednje koje već u korijenu guše svaki gospodarski rast.

Vanjskopolitički stručnjaci se žale kako Njemačka izbjegava preuzeti više odgovornosti u svjetskoj politici. Prometni stručnjaci pak tvrde kako se Njemačka pretvara u zemlju rupa na cesti i na pragu je kolapsa kada je riječ o infrastrukturi. A građani Njemačke? Oni kukaju, već prema prigodi: na visoke poreze, na birokraciju, na previše prometnih znakova, a ako nema baš ničeg drugog, onda barem zbog lošeg vremena.

Njemačka - obećana zemlja

Želi li netko doseliti u takvu zemlju? Možda to nekoga čudi, ali odgovor je - da. Prema podacima OECD-a je Njemačka na drugom mjestu, odmah poslije SAD, po omiljenosti kao zemlja u koju se želi doseliti. Utoliko se može reći kako postoje ozbiljne razlike između toga kako Nijemci doživljavaju sami sebe i kako ih drugi procjenjuju. Njemačka se, tamo vani, očito doživljava kao zemlja, recimo to tak, brojnih mogućnosti. Odmah nakon Amerike koja je zemlja, kao što znamo, neograničenih mogućnosti.

Nemojmo si umišljati: ljudi ne žele doći u Njemačku i ovdje ostati zato jer mi cijeli dan pijemo pivo i nosimo kratke kožne hlačice. Ne, privlačna snaga je naše gospodarstvo, naša razina prihoda, naša kupovna moć. A sve to ne privlači one koji žele samo korist od socijalne pomoći kao što nam objašnjavaju pametnjakovići i populisti s desnog ruba politike. Taj magnet sve više privlači dobro obrazovane ljude, prije svega sa juga i istoka Europe, zato jer u svojim domovinama oni ne vide nikakvu perspektivu. Trećina njih ima završen fakultet i ako se sve zbroji, oni plaćaju više poreza i doprinosa nego što primaju usluga socijalnih službi, sve do zdravstvene zaštite i mirovina.

Autor komentara Rolf Wenkel
Autor komentara Rolf WenkelFoto: DW

Zapravo, tu nema ničeg novog. Strani sugrađani su i još prije 20 godina više doprinosili financiranju zajedničkog dobra nego što su to činili prosječni Nijemci. Samo što to onda to nitko nije želio shvatiti, onda je klima bila drugačija. Onda su tatice po gostionicama njegovale ksenofobiju, socijalnu zavist, predrasude koje su, pored ostalih, dovele do rasistički motiviranih napada u gradiću Hoyerswerdi na istoku Njemačke i gdje je onda i policija na čudan način bila pasivna.

Oprez kada "Bild" slavi

U međuvremenu se okružje promijenilo. I najgluplji te na populističke parole ograničeni političari su shvatili kako se više ne može baš mnogo dobiti potpirivanjem mržnje prema strancima i socijalne zavisti. I najkonzervativniji političari su morali priznati kako se bez kvalificiranih doseljenika više ne može održati na dosadašnjoj razini niti naše gospodarstvo, niti naš sustav mirovina.

Da, klima se promijenila i čak tabloid "Bild" slavi: "Svi žele doći kod nas!" Ali najkasnije kad to slavi i takav list, trebamo malo zastati i razmisliti. Slavimo li jer odjednom volimo strance i postali smo znatiželjni na strane kulture? Ili slavimo jer nam je lobi njemačke industrije i poslodavaca uspješno nametnuo svoje mišljenje da ovakva Njemačka, koja postaje sve starija i koja je do sad imala dovoljno posla, prijeti da samu sebe ukine ako ne otvori vrata mladim i kvalificiranim ljudima?

Stalno se treba bojati da je to tek gospodarska računica što su ovdje dobrodošli ljudi iz drugih dijelova svijeta, a ne nekakva ljubav prema našim sugrađanima iz inozemstva. No došljake isključivo dijeliti po njihovoj korisnosti za gospodarstvo, povlačiti strogu granicu između platiša i mutljaroša u našem socijalnom sustavu, sve to dugoročno uzevši nije nikakav dobra osnova za trajnu politiku integracije.

U osnovi, u Njemačkoj još uvijek vlada ksenofobija, čak i ako se ona više ne izgovara za stolovima u seoskim gostionicama. Zato ostaje bojazan kako će potrajati još barem dvadesetak godina dok mladim Poljacima, Rumunjima, Bugarima, Grcima, Španjolcima ili Portugalcima otvorimo ne samo našu državnu granicu, nego i naša srca.