Dobrodošli u izbornu kampanju

Savezni ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere (CDU) traži ukidanje pokrajinskih Ureda za zaštitu ustavnog poretka i centralizaciju policijskih poslova. Šef socijaldemokrata (SPD) Sigmar Gabriel – koji je ministar gospodarstva i vicekancelar – kaže da je za „nultu toleranciju" prema salafistima spremnim na nasilje.

Zeleni premijer Baden-Württemberga Winfried Kretschmann smatra da su sjevernoafričke države zapravo zemlje „sigurnog porijekla". Šefica poslaničkog kluba Ljevice Sara Vagenkneht dio krivice za žrtve napada u Berlinu pripisuje kancelarki Angeli Merkel i time se retorički kreće na nivou Alternative za Njemačku (AfD). A Kristijan Lindner, šef Liberala (FDP) koji trenutno nisu u Bundestagu, zbog propusta u slučaju berlinskog napadača Anisa Amrija paušalno ocjenjuje da je „država zakazala".   

Mora da ste primijetili – u Njemačkoj je počela predizborna kampanja, osam mjeseci prije glasanja. Iz svih političkih tabora kipi strah da se ne zakasni. Žuri se zato, žustrim opaskama i jakim zahtjevima. Time je iščezla i posljednja nada da će se o unutrašnjoj bezbjednosti – trenutno temi svih tema – raspravljati s neophodnom ozbiljnošću i bez obzira na partijske boje.

Ovog puta nažalost i inače razumni ministar De Mezijer istupa sa nerealnim prijedlozima. Njegova ideja da eliminiše pokrajine iz igre i proširi nadležnosti za Savezni kriminalistički ured i Saveznu policiju je upravo to – nerealna. Namjera će propasti već i zbog toga što u Bundestagu ni na horizontu nema dvotrećinske većine koja bi aminovala takvu ustavnu promjenu. Naravno, 16 saveznih pokrajina nikako ne žele da se odreknu dijela nadležnosti.  

Dovoljan je pogled na mapu Njemačke da bi se vidjelo kako centralizovane službe ne bi mogle da pokriju tolike regione jer nemaju specifično poznavanje lokalnih prilika i kriminalnih miljea. Bilo bi sasvim dovoljno da Savezni kriminalistički ured dobije vodeću ulogu u borbi protiv terorizma. Time bi bilo jasno ko snosi odgovornost. Do sada se vrući krompir odgovornosti često prebacivao iz ruke u ruku. Takvim ustrojstvom bi sa izgovorima bilo svršeno. Greška u slučaju Amrija uostalom nije bila u tome da službe nešto nisu znale, već što nisu ništa učinile povodom toga.

Stav Zigmara Gabrijela o „nultoj toleranciji" za nasilne salafiste je paradni primjer koliko je trenutna debata o bezbjednosnom pitanju bespredmetna. Mogući izazivač Angele Merkel na izborima u septembru hoće da pokaže mišiće – a zapravo govori o nečemu što se podrazumijeva. Naravno da ne postoji tolerancija za ljude spremne na nasilje, bili oni salafisti, desničarski ili ljevičarski ekstremisti ili ma ko drugi.

Zato je rečenica koju izgovara šef socijaldemokrata ništa više od predizborne galame. Gabrijel je tu samo primjer za političare svih boja koji grabe mikrofon da nešto smatraju o bezbjednosnim pitanjima. Jer naravno da ljudi u Njemačkoj od njih s pravom očekuju odgovore i koncepte za borbu protiv terorizma. Lijepo bi bilo da ih konačno i čujemo. Strah od Alternative za Njemačku je očito preveliki, pa se teži akcionizmu. Ali Alternativa je u poslednjim anketama ojačala, bez obzira što se svi guraju da ponude više…