Dogovor o fondu za spas eura

Njemačka kancelarka Angela Merkel još jednom je bila u centru pažnje na Samitu EU. Nakon žetokog razmilmoilaženja za luksemburškim premijerom i predsjedavajućim euro-grupom Jean-Claude Junkerom sukob je, kako kaže njemačka kancelarka, prevaziđen. On je izjavila kako želi da sa Samita u Briselu bude poslan jasan i odlučan signal da sve zemlje članice zone preuzimaju odgovornost za solidnu ekonomiju i da s druge strane pokazuju spremnost za međusobnu suradnju.

Stabilizirati finacijsku situaciju

U suštini to znači sljedeće: Dicisplina kada je riječ o državnim budžetima mora u najmanju ruku biti važna koliko i obostrana pomoć. Kada je riječ o ovome Merkel nije usamljena. I druge zemlje, kao što su primjerice Švedska i Norveška, strahuju da će one morati preuzeti odgovornost za lošu budžetsku politiku visoko zaduženih zemalja. Pa ipak u tom smislu se prije svega prigovara Njemačkoj. Luskemburški ministar vanjskih poslova Jean Asselbron prebacio je čak Vladi u Berlinu da se ponaša arogantno kada je riječ o europskim dugovima. Litvanska predsjednica Dalia Grybauskaite pobija pak ovu tezu:

„Smatram da niko ko ovdje sjedi nije protiv onog drugog. Mi želimo stabilizirati financijsku situacija u Europi i u budućnosti se međusobno pomagati.“

Rekonstruirati dugove

Ono što je dogovoreno na posljednjem ovogodišnjem Samitu šefova država i vlada EU jest da Fond za spasavanje, iz kojeg je do sada samo Irska dobila pomoć, a koji je prvobitno zamišljen da traje do 2013. godine, treba biti produžen. S ciljem uspostavljanja trajnog Fonda za stabilnost eura dogovorene su i manje izmjene Lisabonskog ugovora. Osim toga interes za postojanjem takvog fonda imaju i zemlje izvan euro-zone. Koliko je zemljama koje ne koriste euro ipak važna stabilizacija europske valute najbolje je opisao britanski premijer David Cameron:

„Potreban nam je mehanizam za spasavanje koji će pomoći euro-zoni da riješi svoje probleme. To je vrlo važno za Veliku Britaniju. No, mi moramo biti sigurni da Velika Britanija u budućnosti neće biti obavezna izdvajati sredstava u okviru mehanizama za spasavanje eura.“

Najvažnija odredba, kada je riječ o novom trajnom fondu za stabilnost eura, je da će privatni povjerioci morati snositi dio tereta ukoliko je neka zemlja prisiljena rekonstruirati svoje dugove. Upravo je na ovome najviše insistirala Njemačka tvdreći da ne mogu samo porezni obveznici snositi posljednice, dok privatni povjerioci, koji zarađuju posuđivanjem novca državama, u dužničkim krizama ne snose nikakav rizik.

Autor: Christoph Hasselbach/ Zorica Ilić

Odg. urednik:Svetozar Savić