Dok jedni jedu previše, drugi umiru od gladi

Do srijede, 18. novembra, u Rimu traje susret šefova država i vlada te visokih predstavnika pojedinih zemalja, koji na poziv Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO) raspravljaju o globalnoj krizi prehrambenih namirnica. Da li će taj samit pokazati puteve izlaska iz krize ?

Ne treba puno istraživati kako bi se došlo do spoznaje da glad i siromaštvo idu jedno s drugim. 70 odsto ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu, žive na selu. I ako poljoprivrednik, koji bi u osnovi trebao da prehrani sve nas, ne može da prehrani ni sam sebe, onda tu nešto nije u redu.

Uoči samita, generalni direktor Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu Jaques Diouf je pozvao na simbolični štrajk glađu širom svijeta kao znak solidarnosti sa milijardama ljudi koji gladuju. Ali, čak i da uspije nekolicinu ljudi potaknuti na to da poste 24 sata, od toga ne bi bilo puno koristi. Ono što je neophodno da bi se glad i siromaštvo efektivno suzbijali to je globalna promjena razmišljanja.

Konjunkturni paket je staromodan

Ako želimo promjene na bolje onda se hrana, zatim okoliš, klima, privreda i finansije moraju temeljiti na dugotrajnosti, a ne na potrošnji. Predloženi konjunkturni paketi predstavljaju ostatak potrošačke filozofije i idu u suprotnom pravcu. Već ih je 1972. „Club of Rome“ u studiji pod naslovom „Ograničenje rasta“ nazivao zastarjelim.

I nova njemačka vlada želi potrošnjom potaknuti konjunkturu. Dakle, kupovnom groznicom protiv krize? Potrošnjom protiv gladi? Međutim, takva računica nije održiva – ni protiv prehrambene, niti protiv finansijske krize ili klimatske katastrofe. Kako to god okrenuli, trošiti može samo onaj koji može da plati. I to se čini na račun onih koji nemaju ništa. Zato danas nedostaje hrane za milijardu ljudi, dok istovremeno isti broj njih pati od pretilosti.

I kada bi se delegacije u Rimu pokazale solidarnim te krenule u 24-satni štrajk glađu, to ne bi promijenilo ništa na temeljnom problemu raspodjele hrane na planeti. To ne bi bilo ništa bolje od onog što je svojedobno o narodu koji gladuje kazala francuska kraljica Marie Antoinette: „Jao, siromašni nemaju kruha? Pa neka onda jedu kolače.“

Autor: Helle Jeppesen/ M.Jeličić

Odg. urednik: Senad Tanović