Dom zamijenio porodicu

Za mnoge od skoro dvije hiljade djece koji su od osnivanja boravili u dječjem domu „Rada Vranješević“, to je jedini dom koji su ikada imali. Za njihove potrebe brinu se centri za socijalni rad i mnogi donatori koji uvijek dolaze i pomažu.

Dalibor je imao devet godina kada je pobjegao od kuće, što dalje od oca nasilnika. U domu su ga primili i postali mu druga porodica.

On kaže da je imao velike probleme u porodici kod kuće:

„Meni je jedna žena rekla da ovdje ima jedan dom za nezbrinutu djecu, ’Rada Vranješević’. Ona je mene stavila na autobus i ja sam sam izašao u centru grada i pitao gdje je dom i sam sam tu došao“, priča on.

Danas osamnaestogodišnjak, Dalibor želi završiti srednju školu. U domu su mu ponudili da ostane kod njih dok ne završi fakultet. Dalibor će možda put Italije, gdje je upoznao svoju zamjensku porodicu. San mu je da jednog dana ima svoju vlastitu porodicu, za koju, kaže, neće dozvoliti da pati kao on.

Smiljana ima 17 godina. U Domu Rada Vranješević se nalazi od 1998 godine. Sa njom su tu još mlađi brat i sestra. Otac joj je poginuo 1994. godine pa je ostala sa majkom.

„U domu imam još brata i sestru. Onda smo sa majkom išli i stalno se selili. 2001. mi je poginuo rođeni brat pa je majka oboljela na živce. Majka se razboljela i nije više mogla da nas vaspita“, prisjeća se Smiljana.

Kao i Dalibor, i ona želi završiti školu i brinuti se za svog brata i sestru, koji sada samo nju imaju.

Danilo Ponjarac, direktor doma, kaže da je najveći izazov radnika doma djeci koja ovdje borave zamijeniti porodicu i pružiti potrebnu ljubav. Najveća satisfakcija mu je, kaže, kada dijete završi školu i napusti dom spremno za život. Dugo će se sjećati djevojčice koja je u dom došla sa 18 dana a prije nekoliko dana je završila fakultet. Sada nastavlja samostalno svoj život.

Djeca u domu imaju vanškolske aktivnosti, sekcije, i razne mogućnosti da provedu slobodno vrijeme. Sa njima uvijek rade stručni timovi koji im pomažu u normalnom razvoju i odrastanju.

Aleksandra Ostojić Ždrnja je pedagog u domu. Ostojić Ždrnja kaže da su djeca u domu „Rada Vranješević“ smještena iz dva razloga.

„Prvi razlog je neadekvatna briga njenih roditelja, odnosno zbog vaspitne zapuštenosti djece. Drugi razlog je zbog nastavka njihovog školovanja“, navodi Ostojić Ždrnja.

Dalibor kaže da se nikad nije pokajao što je došao u dom:

„Bolje da sam dosao u dom ovdje nego da sam ostao. Pitaj Boga kako bih završio da sam ostao na ulici ili u svojoj porodici“.