Doseljenici su važan faktor bečke privrede

Pokretanje privatnog biznisa i prvo kormilarenje u poduzetničkim vodama koštalo je dosta strpljenja. Najteža je bila borba sa komplikovanom birokratijom, a nepoznavanje zakona nerijetko je znalo koštati i novaca. – Pričaju Ljubica i Zoran Stojković, vlasnici firme Stolex, koja se u Beču bavi unutrašnjim uređenjem, sanacijama stanova i ugrađivanjem instalacija.

Grad Beč ponosan na svoje strance

„To je stvarno bilo vrlo, vrlo komplikovano, na početku je bilo teško, najprije jer nismo poznavali sve te zakone; npr. Gewerberecht, Steuerrecht (obrtno i poresko pravo), nismo znali šta smijemo raditi, a šta ne smijemo. Tako smo na početku radili samo instalacije i tek poslije, kako smo učili i kako smo shvatali te zakone, tako smo se povremeno i proširivali“, objašnjavaju. No i pored svih poteškoća, Zoran i Ljubica Stojković, koji su iz rodnog Brčkog u Beč stigli 1991., danas su uspješni poduzetnici i spadaju među one „doseljeničke“ firme na koje su političari grada Beča i funkcioneri Bečke privredne komore, kako kažu, jako ponosni.

Bečka privreda govori sve jezike

Svaki treći samostalni poduzetnik u Beču je doseljenik, a svi oni u glavnom gradu Austrije stvorili su preko 25.000 radnih mjesta. Poduzetnički potencijal bečkih doseljenika ipak nije potpuno iskorišten, smatraju u gradskoj upravi, tako su grad Beč i Bečka privredna komora nedavno pokrenuli kampanju pod nazivom „Bečka privreda govori sve jezike“. U gradu su se pojavili ogromni plakati na kojima je ispisan slogan „Uspjeh ne poznaje granice“ - i to na jezicima svih bečkih doseljenika. Prva dama kampanje je predsjednica privredne komore, Brigite Jank (Brigitte Jank). „Cilj ove kampanje“, kaže Jank „jeste stvoriti svijest o tome koliko su doseljenici važni za bečku privredu i ohrabriti i druge doseljenike da se otisnu u samostalne vode. S tim u vezi grad Beč i privredna komora nude i savjetovanja o tome na šta sve treba paziti pri otvaranju firme, kao i informacije o raznim stipendijama.“

Brigita Jank je nedavno boravila i u firmi Stolex. „Bila je tu, pili smo kafu, smijali se, slikali se za novine itd.“, šale se Ljubica i Zoran, prilično nedvosmisleno signalizirajući kako je taj posjet za predsjednicu komore bio „ionako promotivnog karaktera“.

No, šalu na stranu, kaže Zoran, savjetovanja privrede komore koje ona trenutno nudi, zaista mogu biti od koristi. „Privredna komora sigurno puno čini za to. Mada, mi kad smo počinjali, sve smo sami istraživali. Mnoge te finansijske poticaje i stipendije nismo ni uzimali, jer za njih nismo ni znali. Ali sada u zadnje vrijeme vidim da daju puno informacija i koga interesuje može dobiti stvarno dobre informacije o tome kako otvoriti firmu“, priča Zoran.

Ne mogu potpuno da prihvate da im je Bosanac šef

Naši ljudi su sposobni i spretni, kaže Zoran, taj potencijal zaista treba iskoristiti. On i njegova supruga danas zapošljavaju 16 radnika. Među njima su i ljudi koji su se školovali u nekadašnjoj zajedničkoj državi. „Ti ljudi imaju jako široko znanje i mnogo lakše se prilagode iznenadnim novim uslovima rada, to je njihova velika prednost“, pojašnjava Zoran. Firma Stolex zapošljava, međutim, i Austrijance. A kako oni reaguju na šefa stranca, Bosanca per excellence, kakav je Zoran?

„Pa ne mogu da prihvate u potpunosti da im jedan stranac bude šef“, smije se Zoran. „To je jedna jako senzibilna stvar. Kod takvih ljudi je važno dati im osjećaj da nisu na nekom nižem nivou. Da ja ni na koji način ne pokazujem da sam na nekom višem nivou nego oni. To im jako smeta. A to je sad do mene kako ću ja to izvesti da izgleda kao da smo svi u jednoj ravnini.“

I, polazi li mu to za rukom? „Polazi, naravno“, kaže Zoran, „dok dobro rade!“

Autor: Emir Numanović

Odg. urednica: Marina Martinović